Elizabeth Connolly je iz očeve fioke slučajno pronašla fotografije koje su razotkrile priču o vozu prepunom žrtava Holokausta, zaustavljenom 13. aprila 1945. blizu Magdeburga. Učitelj Matt Rozell snimio je intervjue koji su pokrenuli knjigu, dokumentarac i susrete između preživelih i njihovih oslobodilaca. Peter Lantos, jedan od oslobođenih, poziva na svedočanstvo kao moralnu obavezu, dok muzejski kustosi i filmski stvaraoci dopunjuju arhivu novim fotografijama i uvidima. Priča naglašava važnost obrazovanja i izbora da se postupi humano u trenucima krize.
Voz blizu Magdeburga: fotografije iz tatašnje fioke koje su otkrile priču o spasu

Kako jedna stara fotografija iz fioke dovodi do otkrića zaboravljene priče
Kao mala devojčica, Elizabeth Connolly je iz očeve fioke vukla kutiju sa vojnicima-igračkama – i slučajno pronašla snimke koji su je dugo mučili. "Sela bih i igrala se, namestila bih ih po podu", priseća se. Pored njih je stajao kuvert sa fotografijama koje "nisu ličile na naše rođake" i koje su je naterale da pita: ko su ti ljudi?
Te fotografije dao je njenom ocu, naredniku Carrolu Walshu, prijatelj i kolega komandant tenka. Walsh je godinama o tim snimcima šutio. Tek 2001. godine, kada je učitelj Matt Rozell snimao usmenu istoriju veterana, Walsh je – odmah pre nego što je trebalo da ugasi kameru – rekao: "Bilo je to divno aprilsko jutro. Jurili smo kroz sredinu Nemačke i naišli na voz. Bio je pun žrtava Holokausta."
13. aprila 1945. američke trupe su blizu Magdeburga zatekle zaustavljeni voz u kome je bilo oko 2.500 jevrejskih zatvorenika iz Bergen-Belsena. Putnici su bili u izuzetno lošem stanju, mnogi na ivici smrti; Amerikanci su im počeli pružati pomoć.
Od snimka do knjige i ponovnih susreta
Rozell je intervju objavio na internetu; odazvali su se oslobođeni i oslobodioci, a prikupljena svedočenja prerastala su u knjigu A Train Near Magdeburg, dokumentarni film i seriju susreta koji su ujedinili američke vojnike i ljude koje su spasili.
Među preživelima bio je i Peter Lantos, koji je danas ugledni neuroznanstvenik i pisac. Imao je svega pet godina kada je bio u tom vozu. "Majka je mislila da će bilo koje mesto biti bolje od Belsena", priseća se. Lantos je izgubio 21 člana porodice; za njega je svedočanstvo moralna obaveza: "Mi smo poslednji preživeli..."
"U svakom smislu, bili su na ivici smrti u trenutku kada su ih Amerikanci zatekli." — James Bulgin, Imperial War Museum
James Bulgin, šef javne istorije u Imperial War Museum u Londonu, uvrstio je priču o vozu u stalnu postavku galerija o Holokaustu. Bulgin i drugi ističu da epizoda osvetljava haos poslednjih dana rata i opasnosti kojima su ljudi bili izloženi dok su nacisti pokušavali da sakriju ili dovrše zločine.
Nove fotografije i dokumentarni film
Filmski stvaraoc Mike Edwards radi na dokumentarcu A Train Near Magdeburg. Njegov tim je uneo do tada nepoznate fotografije sa dana oslobođenja — među njima i snimak čoveka koji nosi fotografiju sebe iz vremena pre Holokausta. Takvi vizuelni tragovi daju dodatne, često dirljive uvide u ljudska lica iza brojeva i statistika.
Matt Rozell smatra da ova priča nosi jednostavnu, ali snažnu poruku: vojnici nisu morali da zaustave voz i pomognu — a ipak jesu. "To je priča o izboru da se postupi humano", kaže on, i dodaje da bez istinitog znanja i obrazovanja parole poput 'Nikad ne zaboravi' gube smisao.
Za one koji žele da saznaju više: knjiga Matthewa A. Rozella A Train Near Magdeburg, arhivi Tauber Holocaust Library, zbirke George Gross i rad Mike Edwardsa obuhvataju dodatne fotografije i svedočenja.
Fotografije i arhivski materijal: Tauber Holocaust Library; George Gross Collection; Matt Rozell; Mike Edwards.
Pomozite nam da budemo bolji.




























