U istočnoj Ugandi i delu Južnog Sudana: kišari — lokalni duhovni posrednici za prizivanje ili zaustavljanje kiše — postaju mete nasilja dok klimatske promene čine padavine sve nepredvidljivijim. Neki su napadnuti ili ubijeni nakon što zajednice smatraju da nisu ispunili obećanja. Studije pokazuju značajan pad prosečnih kišnih dana i porast ekstremnih padavina, što dodatno pritiska siromašne poljoprivrednike koji zavise od uravnoteženih sezona.
Kišari Meta Nasilja Dok Klimatske Promene Uništavaju Sezone U Istočnoj Ugandi I Južnom Sudanu

U selu Namisindwa u istočnoj Ugandi i u nekim delovima Južnog Sudana lokalni "kišari" — duhovni posrednici koji izvode rituale za prizivanje ili zaustavljanje kiše — sve češće su izloženi pretnjama, fizičkom nasilju i u najekstremnijim slučajevima linčevima, dok zajednice pate od sve nepredvidljivijih padavina izazvanih klimatskim promenama.
Napad na Davida Nabutsililija
David Nabutsilili, danas 45-godišnjak iz Namisindwe (u nekim izveštajima pominjano i kao Namatsokha), i dalje nosi posledice brutalnog napada pre 16 godina kada su ga meštani gonili zato što je nakon rituala pala prevelika količina kiše i poplavila bašte. Njega su jurili niz brežuljke dok nije pao na stenu i slomio butnu kost — povreda koja mu i danas stvara bol i utiče na život.
Nasilje, optužbe i očekivanja
Mnogi od istih ljudi koji su ga premlatili i dalje traže njegove usluge: neki pred setvu žele kišu, drugi žele da je zaustave. Ako ne ispuni očekivanja — posebno kada su uložena novčana sredstva — kišare često izlažu pritiscima, kažnjavanju ili javnom poniženju. Neki su primoravani da piju blatnjavu vodu nakon padavina, a u Južnom Sudanu zabeleženi su i smrtonosni napadi.
„Ljudi nas tuku zato što ponekad kiše bude previše, a ponekad uopšte nema kiše“, rekao je Nabutsilili za Associated Press.
Primeri iz Južnog Sudana i naučni podaci
U Južnom Sudanu su u protekle dve godine najmanje dve osobe koje su bile označene kao kišari ubijene: Solomon Oture je 2024. godine navodno sahranjen živ u selu Lohobohobo, a u junu je Albino Lobillia otet i ubijen tokom dugotrajne suše, prema svedocima i lokalnim zvaničnicima.
Studija objavljena u International Journal of Environment and Climate Change beleži da je prosečan godišnji broj kišnih dana u regionu Kapoeta pao sa oko 90 dana u 1980-im na 46 sredinom 2010-ih. Padavine su takođe postale češće iznenadne i intenzivne, pa zajednice „naizmenično gube useve i zbog poplava i zbog suša“, navodi istraživač Joris Gasper iz REACH Initiative.
Ekonomija usluga i društveni pritisci
Usluge kišara u Ugandi se naplaćuju: od simboličnih iznosa (oko 13 USD) do većih suma (do oko 260 USD), što pojačava bes kada očekivanja nisu ispunjena. Nabutsilili je, na primer, navodno naplaćen 260 USD da bi zaustavio kišu tokom predsedničke posete — iako je tog dana zaista bilo suvo, sumnje i rivalstva i dalje traju.
Pored ekonomskog aspekta, u nekim selima postoji više kišara, što dovodi do rivalstava, optužbi za sabotažu i pokušaja diskreditacije među njima. U nedostatku bolje informisanosti o klimatskim promenama, za neuspeh se često krive pojedinci, umesto promena u klimi i nedostatka infrastrukture za prilagođavanje.
Širi kontekst i posledice
Ove priče ne govore samo o jednom kulturološkom fenomenu već i o efektima klimatske krize na ranjive zajednice koje zavise od kiša za osnovnu ishranu i održavanje stoke. Erozija poverenja, strah od gubitka primanja i nedostatak informacija podstiču nasilje i traže hitne mere — edukaciju, pristup prilagođenim poljoprivrednim praksama i jačanje mehanizama zaštite ugroženih osoba.
Napomena: Istraživanje i izveštaji koje citira ovaj tekst dolaze iz terenskih izvora i organizacija kojima je pristup u regionu ograničen; neka imena sela se u različitim izvorima navode pod različitim varijantama (npr. Namisindwa / Namatsokha).
Pomozite nam da budemo bolji.

























