Svet Vesti
Životna sredina

Nepal na vrhu liste povezanosti s prirodom — Velika Britanija među najslabijima

Nepal na vrhu liste povezanosti s prirodom — Velika Britanija među najslabijima

Istraživanje obuhvata 57.000 ispitanika u 61 zemlji i pokazuje velike razlike u povezanosti s prirodom — Nepal je na vrhu, Velika Britanija je na 55. mestu.

Najjači prediktor povezаnosti je nivo duhovnosti; faktori poput veće lakoće poslovanja, urbanizacije, prosečnog prihoda i upotrebe interneta povezani su sa slabijom vezom s prirodom.

Autori pozivaju na politike koje povezuju zaštitu biodiverziteta sa senzornim i duhovnim angažmanom građana kroz obrazovanje, zdravstvo, gradsku politiku i kulturu.

Novo psihološko istraživanje: gde su ljudi najviše povezani s prirodom?

Veliko međunarodno istraživanje obuhvatilo je 57.000 ispitanika u 61 zemlji i pokazalo velike razlike u tome koliko se ljudi osećaju povezano s prirodom. Najvišu ocenu povezanosti imaju stanovnici Nepala, a slede Iran, Južna Afrika, Bangladeš i Nigerija. Velika Britanija je rangirana na 55. mestu, dok su među poslednjih šest Nizozemska, Kanada, Nemačka, Izrael, Japan i Španija.

Koji faktori utiču?

Studiju, objavljenu u časopisu Ambio, predvodio je dr Majls Rićardson (Miles Richardson) sa Univerziteta u Derbiju. Istraživači su identifikovali nekoliko ključnih pokazatelja povezanosti s prirodom:

  • Duhovnost — najjači prediktor: kulture u kojima ljudi osećaju, vrednuju i razmišljaju o svom mestu u živom svetu imaju veću povezanost s prirodom.
  • Lakoća poslovanja (World Bank measure) — viši rezultati korelirali su sa slabijom povezanosti s prirodom.
  • Urbanizacija, prosečan prihod i upotreba interneta — povezani su sa nižom zazršenosti prirode u svakodnevnom životu.
  • Članstvo u ekološkim organizacijama — iznenađujuće, pokazalo je vrlo slab odnos sa opštom povezanosti s prirodom.
„Socioekonomski uslovi, biodiverzitet, duhovnost i stavovi prema tehnologiji zajedno utiču na povezanost ljudi s prirodom,“ navode autori.

Praktične preporuke

Autori predlažu integrisane politike koje kombinuju napore u zaštiti biodiverziteta sa podsticanjem senzornog, duhovnog i emotivnog angažmana s prirodom. Konkretni primeri uključuju:

  • uvođenje prirode u obrazovanje i zdravstvene programe (npr. terapija prirodom, obrazovanje na otvorenom);
  • urbanističke mere koje vraćaju biodiverzitet u gradove (zeleni koridori, javni vrtovi, drvoredi);
  • kulturalne i umetničke inicijative koje promovišu vrednovanje povezanosti sa živim svetom;
  • uravnotežen pristup tehnologiji i duhovnosti — "tehno-duhovni" pristup koji podržava ekološko ponašanje.

Zaključak je da država i društvo mogu aktivno doprineti jačanju veze ljudi s prirodom kroz politike koje integrišu socioekonomske strukture, zaštitu biodiverziteta i ljudski doživljaj prirode u svakodnevnom životu.

Izvor: istraživanje objavljeno u Ambio, uz učešće 57.000 ispitanika iz 61 zemlje; vođa studije: Miles Richardson, Univerzitet u Derbiju.

Pomozite nam da budemo bolji.

Povezani članci

Popularno