Lincoln Blumell (BYU) u knjizi „Lady Eclecte“ tvrdi da je obnovio ime žene kojoj je upućeno 2. Jovan — Eklekta (Ἐκλέκτῃ). Navodi da su kopisti izostavili dvostruki grafem τῃ pa je ime protumačeno kao fraza "izabrana gospođa". Blumell iznosi dokaze iz papirusnih fragmenata, nadgrobnih natpisa (18 primera) i patrističke tradicije, i poziva na vraćanje imena u buduća izdanja Biblije.
„Zapanjujuće otkriće“: BYU istraživač tvrdi da je pronašao ženu kojoj je upućen 2. Jovan — Eklekta
„Zapanjujuće otkriće“: Eklekta — izgubljena žena iz Novog zaveta
Lincoln Blumell, zamenik dekana za istraživanja u Odeljenju za staru pismenost na Brigham Young University (BYU), u novoj knjizi tvrdi da je konačno obnovio pravo ime žene kojoj je upućeno Drugo pismo Jovanu (2. Jovan). Prema njegovom istraživanju, u uvodu pisma stoji lično ime Ἐκλέκτῃ (transliterovano: Eklekta; lat. Electa), koje su kasniji kopisti greškom izmenili čineći da izgleda kao opis "izabrana gospođa".
Problemi u prenosu teksta
Blumell objašnjava da su rani grčki rukopisi pisani bez razmaka i često bez interpunkcije (scriptio continua). U takvim uslovima lako dolazi do grešaka pri prepisivanju: u slučaju 2. Jovana završna dva slova imena Ἐκλέκτῃ bila su identična grafemima člana τῃ ("onoj/kojom"), pa su kopisti u nekim rukopisima izostavili jedan par tih slova. Kao rezultat, čitanje je stoljećima glasilo ἐκλεκτή κυρία — "izabrana gospođa", umesto da se prepozna lično ime.
„Za mene je to zapanjujuće otkriće... U ovom slučaju, u Novi zavet treba vratiti još jednu ženu. Ona je bila tu pred očima sve vreme.“ — Lincoln Blumell
Dokazi koje iznosi Blumell
Blumell je sistematski prikupio i analizirao nekoliko vrsta podataka:
- papirusne fragmente iz Egipta prikupljene u poslednjih ~140 godina;
- grčke i latinske nadgrobne natpise koji sadrže oblik imena Eklekta (on je navodi u 18 primera, najraniji datiran sredinom I veka; oko 53–62. n.e.);
- ranu patrističku tradiciju — naročito komentar Klementa Aleksandrijskog koji pominje da je 2. Jovan pisano jednoj "babilonskoj ženi po imenu Eklecte";
- poređenje sa obraćanjem u 3. Jovanu („Starešina Gaju, ljubljenom“), gde je struktura adrese slična i uobičajena u pismima rimskog doba.
On navodi i primere istog tipa greške u drugim ranomilenijskim rukopisima — gde se dvostruko ponovljeni grafem izostavlja — što po njegovom mišljenju čini restauraciju τῃ u uvodu 2. Jovana filološki verovatnijom.
Reakcija stručne zajednice
Na koricama Blumellove knjige „Lady Eclecte: The Lost Woman of the New Testament" pojavile su se izjave kolega koji ocenjuju istraživanje kao upečatljiv primer pomne filologije i papirologije. AnneMarie Luijendijk (Princeton) i John S. Kloppenborg (Toronto) ističu da Blumell predstavlja argumente koji zaslužuju ozbiljno preispitivanje standardnih tekstualnih izdanja.
Blumell podseća da čak i danas standardno izdanje grčkog Novog zaveta (Nestle–Aland, 28. izdanje) zadržava čitanje koje odgovara "izabranoj gospođi", što pokazuje koliko su prenosne greške dugo ostajale neispitane.
Šta ovo znači za tumačenje pisma
Ako se Eklekta prihvati kao lični addresat, to menja perspektivu: 2. Jovan se ne obraća samo slikovitoj "gospođi" kao zajednici, već konkretnoj ženi koja je imala autoritet u svom domu — moguće upravljala okupljanjem hrišćana i bila odgovorna za gostoprimstvo i nadzor učenja. To ne dokazuje nužno službu đakonise, ali ukazuje na ulogu "gospodarice kuće" sa uticajem u ranoj zajednici.
Zaključak
Blumell poziva da se ime Eklekta vrati u buduća izdanja i da se tumačenja 2. Jovana preispitaju s obzirom na mogućnost da je reč o stvarnoj ženi kojoj je pismo lično upućeno. Njegova knjiga predstavlja argumente i dokaze koji, prema njemu i nekim kolegama, zaslužuju ozbiljno uvažavanje u tekstološkoj praksi i istoriji rane crkve.
Knjiga: Lincoln Blumell, Lady Eclecte: The Lost Woman of the New Testament.
Pomozite nam da budemo bolji.
