Analiza ponašanja šimpanzi, bonoba, orangutana i jedne vrste gorile i preko 10 miliona simulacija sugeriše da su oblici ljubljenja nastali pre 16,9–21,5 miliona godina. Iako poljupci nose rizik prenošenja bolesti, mogli su služiti za parenje, predigru, smirivanje tenzija i negu mladunaca. Model ukazuje da su i neke izumrle rođake, poput Neandertalaca, verovatno praktikovali slična ponašanja, ali su potrebna dodatna terenska istraživanja.
Ljubakanje staro milione godina: analiza sugeriše da su poljupci nastali pre 16,9–21,5 miliona godina

Novo istraživanje sugeriše da ponašanja slična ljubljenju imaju daleko starije korene nego što se ranije mislilo. Tim evolucijskih biologa sa Univerziteta u Oksfordu analizirao je ponašanje nekoliko vrsta velikih primata i preko statističkog modelovanja procenio vreme pojave razmene usta s ustima.
Kako su istraživači radili
Autori su pregledali decenije posmatranja šimpanza, bonoba, orangutana i jedne vrste gorile. Poređenjem tih podataka i izvođenjem više od 10 miliona simulacija, model je procenio verovatnoću da su daleki preci današnjih velikih majmuna praktikovali kontakt „usta na usta”. Rad je objavljen u časopisu Evolution and Human Behavior.
Glavni nalazi
Model ukazuje da je najverovatniji period pojave ove vrste ponašanja između 16,9 i 21,5 miliona godina. To znači da su slične prakse, verovatno, postojale mnogo pre pojave modernih ljudi — pa je moguće da su ih praktikovali i neke izumrle rođake, poput Neandertalaca.
Moguće funkcije poljubaca
Vođa studije, evoluciona biologinja Matilda Brindle, ističe da poljupci deluju kao evolucioni paradoks zbog rizika prenošenja mikroba. Ipak, u primata takvi kontakti mogu imati višestruke uloge:
- pronalaženje i zbližavanje partnera,
- predigra i seksualna komunikacija,
- izgradnja društvenih veza i kohezije grupe,
- smirivanje tenzija i konfliktnih situacija,
- pomoć pri ishrani mladunaca (npr. žvakanje hrane pre predaje).
Ograničenja i neodgovorena pitanja
Model ne može definitivno odrediti prvobitnu svrhu poljubaca niti pratiti sve promene kroz evoluciju. Veliki deo dostupnih podataka potiče iz opažanja životinja u zatočeništvu, pa su potrebna dodatna terenska istraživanja u divljini kako bi se potvrdile i dopunile ove procene. Takođe, ljudska praksa ljubljenja nije univerzalna: jedno istraživanje iz 2015. godine je pokazalo da poljupce praktikuje oko 46% ispitanih populacija, a najstariji pismeni zapisi o ljudskom ljubljenju datiraju od pre oko 4.500 godina (Stari Vavilon i Egipat).
Zaključak
Iako ne pruža konačan odgovor, studija pruža snažan argument da su osnovni oblici razmene usta u prisustvu socijalne intimnosti stari koliko i velike grupe primata. Rad otvara put daljim istraživanjima o odnosu bioloških i kulturnih faktora u razvoju intimnih ponašanja.
„Primetili smo snažan evolutivni signal u ponašanju koje nazivamo poljupcem, ali to ne znači da mora biti sačuvano kod svih vrsta — primati su veoma fleksibilni i inteligentni, pa poljupci mogu biti korisni u nekim kontekstima, ali ne i u drugima”, poručuje Matilda Brindle.
Napomena: Iako studija navodi konkretne vremenske procene i moguće funkcije, zaključci se oslanjaju na dostupne podatke i modele; potrebna su dodatna opažanja u prirodnim uslovima kako bi se potvrdile procene.
Pomozite nam da budemo bolji.



























