Filipini testiraju „kredite za tranziciju“ — finansijski instrument koji vrednuje sprečene buduće emisije kako bi finansirao zamenu opreme na termoelektranama uglja obnovljivim izvorima. Pilot-projekat u Calaci (270 MW), u vlasništvu ACEN/Ayala, cilja ranije gašenje do 2040. Podrška investitora istovremeno se suočava sa optužbama za moguće greenwashing i rizicima za lokalne zajednice.
Filipini Testiraju „Kredite Za Tranziciju“: Nova Metoda Za Brže Gašenje Termoelektrana Na Ugalj

CALACA, Filipini — Filipini eksperimentišu sa novim finansijskim instrumentom nazvanim kredit za tranziciju, koji ima za cilj da podstakne rani prestanak rada termoelektrana na ugalj i finansira njihovu zamenu opremom na obnovljive izvore energije.
Ideja je da se vrednuju sprečene buduće emisije — emisije CO2 koje više neće nastajati ako se ugalj zameni čistom energijom — i da se na tom osnovu kreiraju krediti koji mogu da privuku investicije za dekabonizaciju elektrana.
Kako funkcionišu krediti za tranziciju
Ugljenični kredit obično predstavlja jednu metričku tonu CO2 koja je uklonjena ili nije emitovana. Krediti za tranziciju se razlikuju po tome što vrednuju buduće emisije koje bi nastale sagorevanjem uglja, a koje će biti izbegnute ako se postrojenje preradi, zameni ili preraspodeli kapacitet proizvodnje na obnovljive izvore.
Koncept je razvila Rockefeller Foundation i već privlači podršku velikih kompanija i investitora, dok nezavisno telo za upravljanje karbon tržištima trenutno preispituje metodologiju.
Pilot u Calaci: šta se testira
Praktična proba sprovodi se na termoelektrani South Luzon Thermal Energy Corp. snage 270 MW u gradu Calaca, južno od Manile. Postrojenje je izgradio ACEN Corp., energetski ogranak konglomerata Ayala, a kompanija je već najavila plan za povlačenje objekta do 2040. godine.
Podržavaoci tvrde da bi, ukoliko pilot uspe, model mogao da posluži kao priručnik za vlasnike ugljenih kapaciteta u regionu i da ubrza premještanje ulaganja ka obnovljivim izvorima.
Potencijalne koristi i brojke
Joseph Curtin iz Rockefeller Foundation navodi da oko 60 termoelektrana u regionu Azije i Pacifika ima potencijal za korišćenje kredita za tranziciju i da bi to moglo privući približno $110 milijardi2030.
Ramnath Iyer iz Institute for Energy Economics and Financial Analysis procenjuje vrednost jednog kredita na približno $11–$52
Glavni prigovori i rizici
Međutim, krediti za tranziciju se suočavaju sa značajnim skepticizmom zbog problema koji su već zabeleženi na tržištu ugljeničnih kredita: greenwashing, netačni proračuni, curenje ugljenika (premještanje emisija u druge zemlje) i nedostatak koristi za lokalne zajednice. Aktivisti iz Philippine Movement for Climate Justice i analitičari iz organizacija kao što je Reclaim Finance upozoravaju da bez stroge metodologije i garantovanih socijalnih mera projekti lako mogu da podbace.
„Ako se ne obezbede reparacije i zaštita prava lokalnih zajednica, ovakve šeme mogu ponoviti stare greške tržišta kreditima,“ upozorava Elle Bartolome.
Širi kontekst
Jugoistočna Azija je treći najveći potrošač uglja na svetu, posle Indije i Kine, a Međunarodna agencija za energiju (IEA) predviđa da će regionalna potražnja za električnom energijom do 2050. otprilike udvostručiti. Globalni napori za zadržavanje porasta temperature ispod 1,5°C nailaze na prepreke, što dodatno komplikuje diskusiju o najboljem putu za ubrzanu dekarbonizaciju.
Zaključak
Krediti za tranziciju predstavljaju inovativan pokušaj da se finansijski vrednuju sprečene emisije i ubrza gašenje ugljenih postrojenja, ali uspeh zavisi od jasnih pravila, neovisne verifikacije i od garantiranja koristi za pogođene zajednice. Pilot u Calaci biće važan test — ako funkcioniše, može otvoriti put za slične projekte u regionu; ako ne, kritičari tvrde da će izgubiti vreme, energiju i sredstva koja bi bolje bila uložena direktno u obnovljive izvore.
Pomozite nam da budemo bolji.




























