JWST je snimio masivnu protostaru u maglini Sh2-284 (udaljenu ~15.000 lj) koja izbacuje dva suprotna plazmena mlaza. Protostara ima više od 10 Sunčevih masa i nizak metalicitet, što je čini važnim modelom za proučavanje ranih faza univerzuma. Simetrija mlazova (skoro 180°) podržava teoriju akrecije iz jezgra i ukazuje na stabilan proces formiranja masivnih zvezda.
JWST Otkrio Masivnu Protostaru U Sh2-284 Koja Ispaljuje Dva Suprotna Plazmena Mlaza

Novorođena protostara udaljena oko 15.000 svetlosnih godina u maglini Sharpless 2-284 (Sh2-284) privukla je pažnju astronoma jer istovremeno izbacuje dva snažna, suprotno usmerena plazmena mlaza. Snimke koje je napravio Svemirski teleskop James Webb (JWST) prikazuju ovaj retki i izuzetno spektakularan fenomen u detalju, što istraživačima omogućava da bolje razumeju proces stvaranja masivnih zvezda.
Šta je primećeno
Protostara u Sh2-284 procenjuje se na >10 Sunčevih masa i pokazuje izuzetno uređen, simetričan sistem mlazova. Mlazovi su skoro 180° jedan od drugog, što sugeriše da je centralni akrecioni disk stabilan tokom dužeg vremenskog perioda.
Zašto je važno
Sh2-284 se nalazi na ivici naše galaksije i karakteriše ga nizak metalicitet — uglavnom vodonik i helijum. Takav sastav podseća na uslove koji su postojali u ranim fazama univerzuma, pa posmatranje ove protostare predstavlja svojevrsnu laboratoriju za proučavanje formiranja masivnih zvezda u takvim sredinama.
„Nismo znali da postoji masivna zvezda sa ovako snažnim super-mlazom pre ove opservacije. Toliko spektakularan izlaz molekularnog vodonika iz masivne zvezde je retkost u drugim delovima naše galaksije“, rekao je Yu Cheng iz Nacionalne astronomske opservatorije Japana, koautor studije.
Jedno od ključnih pitanja u astrofizici poslednjih decenija bilo je kako nastaju masivne zvezde. Dve glavne konkurentske teorije su:
- Kompetitivna akrecija — haotično prikupljanje materijala iz okoline koje menja orijentaciju protostare i njenih mlazova;
- Akrecija iz jezgra — stabilan, uređen proces u kojem disk i mlaz zadržavaju fiksnu orijentaciju.
„Ono što ovde vidimo… jeste da su nasuprotne strane mlazova skoro 180 stepeni jedna od druge. To nam govori da je centralni disk stabilan i potvrđuje predviđanje teorije akrecije iz jezgra“, dodao je Jonathan Tan, koautor studije.
Posmatranja JWST‑a značajno doprinose rasvetljavanju ovog pitanja: simetrija i urednost mlazova u Sh2-284 snažno podržavaju model stabilne, jezgrene akrecije pri formiranju masivnih zvezda. To ima šire implikacije za razumevanje evolucije galaksija i uslova u ranim epohama kosmosa.
Zaključak
Otkriće protostare u Sh2-284 pokazuje kako moderna posmatranja mogu razrešiti dugogodišnje teorijske debate. Snimci JWST‑a ne samo da impresioniraju vizuelnom lepotom, već i pružaju čvrste dokaze za stabilan mehanizam formiranja masivnih zvezda u sredinama niskog metaliciteta.
Studija je objavljena u časopisu The Astrophysical Journal, a među koautorima su Yu Cheng i Jonathan Tan.
Pomozite nam da budemo bolji.




























