Ključni nalaz: Nova studija u Nature Geoscience pokazuje da u dubokom okeanu, pored autotrofa koji oksidišu amonijak, i mikrobi heterotrofi značajno doprinose fiksaciji anorganskog ugljenika. Istraživači su koristili fenilacetilen za inhibiciju autotrofa i otkrili manji pad fiksacije nego što se očekivalo, što ukazuje na ulogu heterotrofa. Otkriće menja razumevanje donje baze hranidbenog veba i ima važne implikacije za procenu sposobnosti okeana da skladišti ugljenik.
Neočekivani igrači u dubinama: Kako dubokomorski mikrobi pomažu fiksaciju ugljenika

Kada je reč o izvlačenju ugljenika iz atmosfere, okean je ključni saveznik — upija više od 30% antropogenih emisija CO2 i oko 90% viška toplote, prema podacima Ujedinjenih nacija. Ipak, mehanizmi kojima duboki slojevi okeana fiksiraju anorganski ugljenik i dalje su delimično nepoznati.
Nova studija i neočekivani nalazi
Rad objavljen u časopisu Nature Geoscience, koji su predvodile Alyson Santoro (UCSB) i Barbara Bayer (University of Vienna), pokazuje da nisu samo autotrofi koji oksidišu amonijak odgovorni za fiksaciju ugljenika u dubokom okeanu. Istraživači su koristili hemijski inhibitior fenilacetilen da ciljano zaustave aktivnost amonijum-oksidirajućih autotrofa. Očekivano bi tada stopa fiksacije anorganskog ugljenika značajno pala — međutim, pad je bio znatno manji nego što se pretpostavljalo.
"Postojala je razlika između onoga što merimo na terenu i izvora energije dostupnih mikroorganizmima," kaže Alyson Santoro. "Nismo mogli da uskladimo budžet fiksacije ugljenika — i ovo nam pomaže da shvatimo zašto."
Šta to znači
Rezultati sugerišu da mikrobi heterotrofi u dubokom okeanu doprinose fiksaciji anorganskog ugljenika — direktno ili kroz međusobne interakcije s amonijum-oksidirajućim organizmima. Drugim rečima, baza hranidbenog veba u dubinama je kompleksnija: heterotrofi, za koje se ranije smatralo da samo razgrađuju organsku materiju, mogu učestvovati i u stvaranju organskog ugljenika iz anorganskih izvora.
Metodologija ukratko
Istraživači su izvršili manipulativne eksperimente na uzorcima iz dubokog okeana, primenjujući fenilacetilen da inhibiraju amonijum-oksidirajuće autotrofe i potom merili stope fiksacije. Manji od očekivanog pad ukazuje na značajan doprinos drugih mikroba.
Širi kontekst i implikacije
Ovo otkriće menja razumevanje donje baze dubokomorskog hranidbenog veba i uticaja tih procesa na globalni ugljenični budžet. Iako okean i dalje upija velike količine CO2, postoji i rizik da će, posebno u regionima poput Južnog okeana, dolaziti do ispuštanja toplote i promena toka materije tokom decenija ili vekova — čak i u povoljnim klimatskim scenarijima. Razumevanje ko i kako fiksira ugljenik u dubinama važno je za preciznije klimatske modele i procenu kapaciteta okeana kao „saglasničkog“ skladišta ugljenika.
Zaključak: Studija ukazuje da su mikrobi heterotrofi relevantni učesnici u fiksaciji anorganskog ugljenika u dubokom okeanu, što zahteva reviziju dosadašnjih modela i dodatna istraživanja njihovih uloga i međusobnih veza.
Pomozite nam da budemo bolji.




























