Studija objavljena u Patterns procenjuje da energija za AI može proizvesti 33–80 miliona tona CO2 godišnje, dok bi vodni otisak mogao iznositi 312–767 milijardi litara. Autori naglašavaju veliku neizvesnost zbog tajnovitosti kompanija i razlike među centrima podataka. Lokalni primeri iz SAD pokazuju stvarne probleme s vodosnabdevanjem, pa istraživači i ekološke grupe zahtevaju veću transparentnost i pažljivije planiranje.
Kolika Je Prava Cena AI? Podaci Pokazuju Veliku Neizvesnost U Emisijama CO2 I Potrošnji Vode

Novo istraživanje ukazuje da energija potrebna za rad velikih AI sistema u centrima podataka može proizvesti između 33 i 80 miliona metričkih tona CO2 godišnje — što bi, po gornjoj proceni, bilo više od godišnjih emisija nekih država i čak od cele Njujorške metropole. Autori upozoravaju da su ove brojke veoma neizvesne zbog ograničene transparentnosti velikih tehnoloških kompanija.
Šta je istraživanje pronašlo
U radu objavljenom u časopisu Patterns, data naučnik Alex de Vries‑Gao kombinuje procene rasta potražnje za električnom energijom koju izaziva AI sa podacima Međunarodne agencije za energiju o emisijama data centara. Na osnovu toga autor daje raspon od 32,6 miliona do 79,7 miliona tona CO2, uz napomenu da različiti centri podataka znatno variraju po intenzitetu emisija.
Voda: Direktna i Indirektna Potrošnja
Procena vodnog otiska je još teža — de Vries‑Gao navodi raspon od 312 milijardi do 767 milijardi litara godišnje. Važno je da mnoge takve procene uključuju i indirektnu potrošnju vode: količinu koju koriste elektrane za proizvodnju dodatne energije. Indirektna potrošnja često čini većinu ukupnog iznosa, ali njen lokalni uticaj se razlikuje jer elektrane većinu vode obično vraćaju u sistem.
„Bez transparentnih podataka, najveće mogućnosti za ublažavanje klimatskog uticaja data centara i AI-a ne mogu se lako identifikovati,“ piše de Vries‑Gao.
Lokalne posledice i primeri
Već su zabeleženi lokalni problemi: okrug Njuton u Džordžiji prijavio je povećanje cena vode i oštećenja bunara nakon izgradnje velikog centra podataka kompanije Meta. U Finiksu, Arizona, jedno istraživanje procenilo je da bi lokalni stres zbog vode mogao da poraste za 32% ako se realizuju svi planirani centri podataka.
Zabrinutost je prerasla u zahteve za delovanjem: 230 ekoloških grupa u SAD pozvalo je Kongres na privremeni moratorijum na nove objekte dok se ne sprovedu procene uticaja i ne uvede veća transparentnost.
Različita mišljenja i neophodnost transparentnosti
Dok neki istraživači i lokalne zajednice upozoravaju na stvarne rizike, industrijski predstavnici i neki stručnjaci smatraju da su strahovi ponekad preuveličani i podsećaju da druge industrije troše velike količine vode bez slične pažnje. Ipak, većina sagovornika se slaže u jednom: bez javnih, sistematskih podataka o potrošnji energije, emisijama i potrošnji vode, teško je pravilno proceniti uticaj AI i efektivno delovati.
De Vries‑Gao podseća da je procena rastuće potražnje za AI obračunata i ranije — globalna potrošnja energije za AI bila je procenjena na 9,4 GW krajem 2024. i mogla bi dostići 23 GW do kraja 2025. godine — ali konkretni uticaji na klimu i vodne resurse zavise od lokacije, tehnologije hlađenja i izvora energije.
Zaključak: Brojke koje alarmiraju javnost su moguće, ali i veoma neizvesne. Jasnija i obavezna izveštavanja operatera centara podataka, kao i pažljivo planiranje lokacija i tehnologija hlađenja, ključni su za smanjenje rizika po klimu i lokalne resurse.
Pomozite nam da budemo bolji.




























