New START ističe 5. februara, dok su pregovori o njegovom nasledniku u zastoju zbog zaoštrenih odnosa i rata u Ukrajini. Rusija je ponudila jednogodišnje produženje, ali postoji bojazan da bi to dozvolilo razvoj sistema izvan ugovora i oslabilo podsticaj da se Kina uključi u pregovore. Stručnjaci preporučuju prioritetnu primenu mera za smanjenje rizika i izgradnju poverenja — npr. uspostavljanje komunikacionih kanala i verifikacionih mehanizama — dok se paralelno rade složeniji razgovori o ograničenjima.
New START Ističe 5. Februara — Šta Sledi Za Nuklearno Odmicanje SAD i Rusije?

U Londonu, 8. januara — Čak i na vrhuncu hladnoratovskog rivaliteta, Sjedinjene Države i Sovjetski Savez su uspostavljale sporazume kako bi ograničile trku u naoružanju. Naslednik te tradicije, poslednji bilateralni ugovor New START, ističe 5. februara, a izgledi za njegov naslednik su neizvesni dok su odnosi zaoštreni i dok Rusija i SAD fokus preusmeravaju na rat u Ukrajini.
U septembru je predsednik Rusije Vladimir Putin ponudio da se obe strane dogovore o produženju važenja New START za još 12 meseci, pri čemu su ograničenja na broj raspoređenih bojevih glava ostala na 1.550 po strani. Do sada predsednik SAD Donald Trump nije dao zvaničan odgovor, a analitičari su podeljeni o prednostima i rizicima takvog privremenog rešenja.
Zašto je produženje kontroverzno?
Samo produženje bi kupilo vreme i poslalo političku poruku da obe strane žele da očuvaju bar osnovni mehanizam kontrole naoružanja. Međutim, kritičari upozoravaju da bi to Rusiji omogućilo da nastavi razvijati nove sisteme koji nisu obuhvaćeni ugovorom — kao što su krstareća raketa Burevestnik i nuklearni torpedo Posejdon — bez dodatnih uzajamnih inspekcija i provere.
Uticaj na treće strane
Jedan od ključnih problema je Kina: Peking trenutno ima procenjenih ~600 bojevih glava, a Pentagon očekuje da bi ih moglo biti preko 1.000 do 2030. godine. Analitičari, uključujući bivšeg američkog planistu Grega Weavera, ističu da bi američko prihvatanje jednostranog produženja moglo signalizirati Kini da Sjedinjene Države neće pojačavati svoje strateške snage, što bi otežalo dovođenje Kine za pregovarački sto u pitanju kontrole naoružanja.
Gde su najveći rizici — i šta uraditi prvo?
Federacija američkih naučnika procenjuje da Rusija i SAD zajedno imaju oko 5.459, odnosno 5.177 nuklearnih bojevih glava — gotovo 87% svih svetskih zaliha. U takvom okruženju, stručnjaci poput Nikolaja Sokova ističu da je izrada novog, sveobuhvatnog multilateralnog ugovora sada "gotovo slepa ulica" i da bi trajala dugo.
"Prioritet broj jedan je smanjenje rizika i izgradnja poverenja," kaže Sokov, viši saradnik u Bečkom centru za razoružanje i neproliferaciju. "Na primer, samo Rusija i SAD imaju 24/7 liniju za nuklearne krize — nijedna evropska prestonica, pa čak ni NATO, nema posvećenu liniju ka Moskvi."
Sokov predlaže dvostruki pristup: istovremeno raditi na složenijim pregovorima o ograničenjima (koji bi, eventualno, mogli uključiti i fleksibilne kvote u kontekstu brzog kineskog rasta) i hitno uvesti mere za smanjenje rizika — uspostavljanje komunikacionih kanala, verifikacionih mehanizama i dogovora o transparentnosti koji smanjuju šansu za slučajni ili pogrešan nuklearni odgovor.
Zaključak
Rok za New START stvara ograničeno vreme za diplomatske korake. Dok produženje može biti koristan pragmatičan potez, njegovi rizici — izostanak provere, tehnološki razvoj van okvira ugovora i negativni signal prema Kini — zahtevaju da svaka odluka bude praćena merama za izgradnju poverenja i smanjenje rizika od incidenta.
(Izveštavanje: Mark Trevelyan; uređivanje: Philippa Fletcher)
Pomozite nam da budemo bolji.


































