Studija u Nature Communications pokazuje da meduze i morske anemone ulaze u stanje slično snu: meduze oko osam sati dnevno, uglavnom noću, a anemone oko trećine dana. Eksperimentalno oštećenje neurona povećava trajanje tog stanja, što podržava ideju da san služi za popravku DNK i održavanje neuronskog zdravlja. Nalaz sugeriše da su osnovne funkcije sna očuvane kroz evoluciju, čak i pre pojave mozga.
Meduze i morske anemone spavaju poput ljudi — san pre mozga?

Meduze i morske anemone su neobični organizmi: evoluirali su bez centra za koji bismo nazvali mozgom, ali ipak imaju neurone — nervne ćelije koje su međusobno povezane kroz celo telo. Nova studija pokazuje da način na koji ove životinje ulaze u stanje slično snu iznenađujuće podseća na ljudski, što sugeriše da su osnovne funkcije sna nastale pre pojave prvih pravih mozgova.
Glavni nalazi
Istraživanje, objavljeno u časopisu Nature Communications, pokazuje da meduze provode otprilike osam sati dnevno u stanju koje podseća na san, uglavnom noću. Morske anemone, prema rezultatima tima, spavaju oko trećine dana. Autori ističu da se tokom tih perioda ponašanje i neuralna aktivnost životinja menja na način sličan onome što vidimo kod životinja sa centralnim nervnim sistemom.
Zašto je to važno?
Istraživači su takođe eksperimentalno izazvali dodatno oštećenje neuronskih ćelija kod ovih životinja i utvrdili da su one nakon toga provodile više vremena u snu. To podržava ideju da jedna od ključnih uloga sna predstavlja „prozorska“ faza za popravku DNK i održavanje zdravlja neurona — funkciju koja je očigledno evolutivno konzervirana.
„Ovo potvrđuje da san omogućava prostor za ključne kućne poslove,“ kaže Philippe Mourrain, vanredni profesor psihijatrije i nauke o ponašanju na Stanford University, koji proučava san, a koji nije učestvovao u studiji.
Rezultati ukazuju da su osnovni mehanizmi koji povezuju odmor i regeneraciju možda stari koliko i same višećelijske životinje. Studija otvara nova pitanja o poreklu sna i o tome kako jednostavni neuronski sistemi regulišu odmor i popravku.
Šta dalje? Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se precizno razjasnili molekularni i ćelijski mehanizmi koji pokreću ovo stanje kod knidara i da li slični procesi funkcionišu kod drugih primitivnih životinjskih grupa.
Pomozite nam da budemo bolji.


































