Severni dlakaši vombat oporavili su se sa oko 35 jedinki početkom 1980-ih na preko 400 zahvaljujući predator-otpornim ogradama, upravljanju staništem i uspešnim translokacijama (Richard Underwood Refuge i Powrunna). Ipak, >95% populacije i dalje živi u Epping Forestu, pa vrsta ostaje kritično ugrožena zbog požara, suša, predacije i ograničene genetske raznovrsnosti. Potrebno je proširiti populacije i održavati intenzivan monitoring.
Severni dlakaši vombat: Od 35 jedinki do preko 400 — veliki uspeh, ali posao nije gotov

Severni dlakaši vombat (Lasiorhinus krefftii) ostvarili su izuzetan oporavak — sa otprilike 35 jedinki početkom 1980-ih do više od 400 danas. Ipak, uprkos rastu, vrsta ostaje kritično ugrožena jer i dalje više od 95% populacije živi u jednom rezervatu, a pretnje kao što su požari, suše, predacija i klimatske promene ne prestaju.
Zašto je vrsta bila u opasnosti
Pre evropske kolonizacije, severni dlakaši vombat bili su rasprostranjeni kroz Kvinslend, Novi Južni Vels i Viktoriju. Masovni gubitak staništa, konkurencija sa stokom, suše i predacija od strane divljih pasa i dingoa doveli su vrstu na ivicu izumiranja. Jedna od glavnih briga bila je tzv. "problem jedinstvene populacije": kada gotovo celo suživotno preživljavanje vrste zavisi od jednog mesta, slučajna katastrofa može je ugasiti za tren oka.
Šta je urađeno
Ključne mere zaštite obuhvatile su:
- Proglašenje Epping Forest naučnim nacionalnim parkom i pravna zaštita staništa (još od 1971).
- Izgradnju predator-otpornog ograde duge preko 12 milja koja je značajno smanjila napade dingoa i divljih pasa.
- Aktivno upravljanje staništem: održavanje travnih pašnjaka, kontrola invazivnih korova i dopunsko snabdevanje vodom tokom suša.
- Monitoring populacije pomoću neinvazivnih metoda (uzorci dlake, genetska analiza) i stalno praćenje zdravlja i reprodukcije.
Translokacije i nove kolonije
Kako bi se smanjio rizik od izumiranja usled katastrofe na jednoj lokaciji, sprovedene su translokacije:
- 2009. — 15 vombata prebačeno je u Richard Underwood Nature Refuge (blizu St Georgea) kao "osiguravajuća" kolonija.
- 2024–2025. — započete su translokacije u Powrunna State Forest; prva grupa od ~15 jedinki premeštena je sredinom 2024, uz dodatne premene do jula 2025. Cilj je da se na toj lokaciji unutar nekoliko godina uspostavi populacija od oko 60 vombata.
Istovremeno, glavna populacija u Epping Forestu porasla je na oko 300 jedinki do 2021., a dalje upravljanje i preseljenja doprineli su ukupnom broju od preko 400 danas.
Pretnje i naredni koraci
Glavni izazovi ostaju:
- Visoka koncentracija jedinki u Epping Forestu (>95% populacije).
- Rizik od velikih požara, ozbiljnih suša i epidemija.
- Predacija izvan zaštićenih ograđenih područja i ograničena dostupnost pogodnih staništa za nove kolonije.
- Ograničena genetska raznovrsnost kod malih populacija, što zahteva pažljivo planiranje parenja i daljih translokacija.
Da bi budućnost vrste bila sigurnija, neophodno je nastaviti širenje populacija na više lokacija, poboljšati povezanost staništa i održavati intenzivan monitoring.
Zaključak
Put od ~35 do >400 jedinki predstavlja izvanredan konzervacioni uspeh i primer dugoročne posvećenosti nauke i upravljanja. Ipak, vrsta ostaje kritično ugrožena i potrebna je kontinuirana pažnja — ovo je početak dugotrajnog procesa, ne njegov kraj.
Napomena: Sve brojke i događaji navode se prema dostupnim izveštajima do jula 2025. — status se može menjati kako se sprovedu nove mere zaštite.
Pomozite nam da budemo bolji.




























