Svet Vesti
Environment

Severni dlakaši vombat: Od 35 jedinki do preko 400 — veliki uspeh, ali posao nije gotov

Severni dlakaši vombat: Od 35 jedinki do preko 400 — veliki uspeh, ali posao nije gotov
The close-up shot highlights the northern hairy-nosed wombat in the wild environment.© Nisansala99/Shutterstock.com(Nisansala99/Shutterstock.com)

Severni dlakaši vombat oporavili su se sa oko 35 jedinki početkom 1980-ih na preko 400 zahvaljujući predator-otpornim ogradama, upravljanju staništem i uspešnim translokacijama (Richard Underwood Refuge i Powrunna). Ipak, >95% populacije i dalje živi u Epping Forestu, pa vrsta ostaje kritično ugrožena zbog požara, suša, predacije i ograničene genetske raznovrsnosti. Potrebno je proširiti populacije i održavati intenzivan monitoring.

Severni dlakaši vombat (Lasiorhinus krefftii) ostvarili su izuzetan oporavak — sa otprilike 35 jedinki početkom 1980-ih do više od 400 danas. Ipak, uprkos rastu, vrsta ostaje kritično ugrožena jer i dalje više od 95% populacije živi u jednom rezervatu, a pretnje kao što su požari, suše, predacija i klimatske promene ne prestaju.

Severni dlakaši vombat: Od 35 jedinki do preko 400 — veliki uspeh, ali posao nije gotov
The northern hairy-nosed wombat is one of the rarest marsupials in the world.©Nisansala99/Shutterstock.com(Nisansala99/Shutterstock.com)

Zašto je vrsta bila u opasnosti

Pre evropske kolonizacije, severni dlakaši vombat bili su rasprostranjeni kroz Kvinslend, Novi Južni Vels i Viktoriju. Masovni gubitak staništa, konkurencija sa stokom, suše i predacija od strane divljih pasa i dingoa doveli su vrstu na ivicu izumiranja. Jedna od glavnih briga bila je tzv. "problem jedinstvene populacije": kada gotovo celo suživotno preživljavanje vrste zavisi od jednog mesta, slučajna katastrofa može je ugasiti za tren oka.

Severni dlakaši vombat: Od 35 jedinki do preko 400 — veliki uspeh, ali posao nije gotov
Wild dingoes are natural predators that once posed a serious threat to northern hairy-nosed wombats.©indianoceanimagery/ via Getty Images(indianoceanimagery/ via Getty Images)

Šta je urađeno

Ključne mere zaštite obuhvatile su:

Severni dlakaši vombat: Od 35 jedinki do preko 400 — veliki uspeh, ali posao nije gotov
Translocations to additional sites helped reduce risk and support population growth outside the original refuge.©Bruyu/Shutterstock.com(Bruyu/Shutterstock.com)
  • Proglašenje Epping Forest naučnim nacionalnim parkom i pravna zaštita staništa (još od 1971).
  • Izgradnju predator-otpornog ograde duge preko 12 milja koja je značajno smanjila napade dingoa i divljih pasa.
  • Aktivno upravljanje staništem: održavanje travnih pašnjaka, kontrola invazivnih korova i dopunsko snabdevanje vodom tokom suša.
  • Monitoring populacije pomoću neinvazivnih metoda (uzorci dlake, genetska analiza) i stalno praćenje zdravlja i reprodukcije.

Translokacije i nove kolonije

Kako bi se smanjio rizik od izumiranja usled katastrofe na jednoj lokaciji, sprovedene su translokacije:

Severni dlakaši vombat: Od 35 jedinki do preko 400 — veliki uspeh, ali posao nije gotov
Even with population growth, northern hairy-nosed wombats remain critically endangered and highly vulnerable to environmental threats.©Harsha_Madusanka/Shutterstock.com(Harsha_Madusanka/Shutterstock.com)
  • 2009. — 15 vombata prebačeno je u Richard Underwood Nature Refuge (blizu St Georgea) kao "osiguravajuća" kolonija.
  • 2024–2025. — započete su translokacije u Powrunna State Forest; prva grupa od ~15 jedinki premeštena je sredinom 2024, uz dodatne premene do jula 2025. Cilj je da se na toj lokaciji unutar nekoliko godina uspostavi populacija od oko 60 vombata.

Istovremeno, glavna populacija u Epping Forestu porasla je na oko 300 jedinki do 2021., a dalje upravljanje i preseljenja doprineli su ukupnom broju od preko 400 danas.

Pretnje i naredni koraci

Glavni izazovi ostaju:

  • Visoka koncentracija jedinki u Epping Forestu (>95% populacije).
  • Rizik od velikih požara, ozbiljnih suša i epidemija.
  • Predacija izvan zaštićenih ograđenih područja i ograničena dostupnost pogodnih staništa za nove kolonije.
  • Ograničena genetska raznovrsnost kod malih populacija, što zahteva pažljivo planiranje parenja i daljih translokacija.

Da bi budućnost vrste bila sigurnija, neophodno je nastaviti širenje populacija na više lokacija, poboljšati povezanost staništa i održavati intenzivan monitoring.

Zaključak

Put od ~35 do >400 jedinki predstavlja izvanredan konzervacioni uspeh i primer dugoročne posvećenosti nauke i upravljanja. Ipak, vrsta ostaje kritično ugrožena i potrebna je kontinuirana pažnja — ovo je početak dugotrajnog procesa, ne njegov kraj.

Napomena: Sve brojke i događaji navode se prema dostupnim izveštajima do jula 2025. — status se može menjati kako se sprovedu nove mere zaštite.

Pomozite nam da budemo bolji.

Povezani članci

Popularno