Tim sa instrumentom WEAVE na teleskopu WHT otkrio je izduženu strukturu od jonizovanog gvožđa unutar Prstenaste magline (M57), udaljene oko 2.000 svetlosnih godina. Šipka se prostire otprilike 1.000 puta rastojanja Pluton–Sunce, a procenjena masa gvožđa je približno masa Marsa. Naučnici razmatraju da li je struktura posledica asimetričnog izbacivanja materije iz umiruće zvezde ili isparavanja bliske planete; planirana su dalja posmatranja pri većoj rezoluciji.
WEAVE Otkrio Ogromnu Gvozdenu „Šipku“ U Prstenastoj Maglini (M57)

Tim astronoma otkrio je neočekivanu, izduženu strukturu sastavljenu od jonizovanih atoma gvožđa u Prstenastoj maglini (Messier 57), jednoj od najpoznatijih planetarnih maglina na nebu. Otkriće je omogućio instrument WEAVE montiran na teleskop William Herschel Telescope (WHT) na La Palmi, u režimu Large Integral Field Unit (LIFU).
Šta znamo o otkriću
Prstenasta maglina se nalazi na oko 2.000 svetlosnih godina u sazvežđu Lyra i nastala je od stare zvezde slične Suncu koja je izbacila spoljne slojeve i ostavila gustu belu patuljastu zvezdu u centru. Novi prostorni-spektralni snimci pokazali su u njenom unutrašnjem sloju jasnu, linijsku strukturu od jonizovanog gvožđa — opisuju je kao "šipku" koja se pruža kroz deo prstena.
Prema objavljenim podacima, ta izdužena oblast zauzima udaljenost reda veličine ~1.000 puta rastojanja Pluton–Sunce, a procenjena količina gvožđa u njoj približno je masi Marsa. Takve procene nose nesigurnosti, ali ukazuju na značajnu koncentraciju teškog elementa koji se neočekivano pojavljuje u obliku usmerene strukture.
“WEAVE nam je omogućio posmatranje na potpuno nov način — kontinuirani spektar preko cele magline omogućava nam da napravimo slike na različitim talasnim dužinama i odredimo hemijski sastav svake tačke,” rekao je Roger Wesson (UCL). “Kada smo pregledali podatke, ova ranije neprimećena 'šipka' od jonizovanog gvožđa odmah je skočila u oči.”
Kako je otkriće moguće?
WEAVE-ov LIFU režim koristi stotina optičkih vlakana koja istovremeno beleže spektre preko cele površine magline. Taj pristup omogućava stvaranje prostorno-spektalnih mapa u različitim emisijskim linijama, pa je upravo takvo sveobuhvatno snimanje bilo ključno za uočavanje gvozdene šipke.
Mogući mehanizmi nastanka
Tačan mehanizam nastanka šipke nije poznat. Istraživači razmatraju dve glavne hipoteze:
- Asimetrično izbacivanje materije tokom završnih faza života centralne zvezde, koje je lokalno koncentrisalo gvožđe u obliku trake ili luka.
- Isparavanje ili razgradnja stena ili planete u bliskoj orbiti tokom nabreknutih spoljnih slojeva zvezde — proces koji bi oslobodio teže elemente i ostavio koncentrisan trag gvožđa.
“Definitivno moramo da saznamo više — naročito da li gvožđu koegzistiraju i drugi hemijski elementi, jer bi to ukazalo na pravi tip modela koji treba pratiti,” rekla je Janet Drew (UCL).
Šta sledi
Tim planira dalja posmatranja WEAVE-om pri većoj prostornoj i spektralnoj rezoluciji kako bi utvrdio prisustvo drugih elemenata i razjasnio dinamiku formiranja šipke. Scott Trager (WEAVE Project Scientist) ističe da je ovo samo prvi od mnogih sličnih otkrića koja novi instrument može omogućiti.
Rad istraživača objavljen je 15. januara u časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society.
Pomozite nam da budemo bolji.




























