Svet Vesti
Science

Ogroman „metalni oblak” sakrio zvezdu J0705+0612 — mogao bi da krije gasnog džina, braonkastog patuljka ili drugo „sunce”

Ogroman „metalni oblak” sakrio zvezdu J0705+0612 — mogao bi da krije gasnog džina, braonkastog patuljka ili drugo „sunce”
The giant metallic cloud (illustrated here) is bound together by a mysterious object that could be a large planet of dwarf star. | Credit: International Gemini Observatory/NOIRLab/NSF/AURA/P. Marenfeld & M. Zamani

Otkrivanje: Ogroman oblak isparavljenih metala skoro je u potpunosti zasenio zvezdu J0705+0612 na više od osam meseci.

Sastav i dimenzije: Spektroskopija GHOST-a otkrila je obilje metala (gvožđe, kalcijum); oblak je širok ~200 miliona km i nalazi se na ~13,3 AU.

Mogućnosti: Dynamika sugeriše prisustvo masivnog objekta u centru (gasni džin, braonkasti patuljak ili nisko-masivna zvezda); najverovatnije poreklo je veliki planetarni sudar.

Astronomi su otkrili ogroman oblak isparavljenih metala koji je gotovo potpuno zasenio zvezdu J0705+0612 na više od osam meseci, otvarajući mogućnost da u njegovom centru stoji masivan objekat — od višečlanog gasnog džina do malog zvezdanog pratioca.

Šta se dogodilo?

U septembru 2024. posmatrači su zabeležili iznenadno i veliko zatamnjenje zvezde J0705+0612 (poznate i kao ASASSN-24fw), sunčane analogije udaljene oko 3.000 svetlosnih godina. Svetlost zvezde pala je oko 40 puta — na samo ~3% uobičajene jačine — i ostala u tom slabom stanju nešto više od osam i po meseci, pre nego što se u maju 2025. ponovo vratila na normalu.

Kako su otkrili oblak i od čega je sastavljen?

Studija objavljena 21. januara u The Astronomical Journal koristi podatke iz teleskopa Gemini South i Magellan u Čileu. Ključni instrument je bio novi spektrograf GHOST (Gemini High-resolution Optical Spectrograph) koji je omogućio detaljnu analizu emitovanih i apsorbovanih talasnih dužina.

Nadia Zakamska, vodeća autorka studije: „Zvezde poput Sunca ne prestaju da sijaju bez razloga. Tako dramatična zatamnjenja su veoma retka.”

Spektroskopija je otkrila obilje teških elemenata — pre svega gvožđa i kalcijuma — što upućuje na to da oblak sadrži isparene metalne sastojke, a ne samo razređeni gas ili prah.

Veličina, položaj i dinamika

Procene ukazuju da je oblak prečnika ~125 miliona milja (oko 200 miliona kilometara) i da se nalazi na približno 13,3 astronomskih jedinica (AU) od J0705+0612 — što u našem Sunčevom sistemu odgovara prostoru između orbita Saturna i Urana. Na toj udaljenosti orbitalni period bi iznosio oko 44 godine.

Analiza finih pokreta unutar oblaka pokazala je da metalna masa nije sama sopstvenom gravitacijom stabilna, već da je verovatno vezana za teži objekat u centru oblaka.

Ogroman „metalni oblak” sakrio zvezdu J0705+0612 — mogao bi da krije gasnog džina, braonkastog patuljka ili drugo „sunce”
Credit: International Gemini Observatory/NOIRLab/NSF/AURA/Kwon O Chul

Mogući centralni objekat

Na osnovu dimenzija i dinamike, centralni telo može biti:

  • gasni džin nekoliko puta masivniji od Jupitera,
  • braonkasti patuljak — međuvrsta između planeta i zvezda,
  • ili nisko-masivna zvezda koja čini binarni par sa J0705+0612.

Autori naglašavaju da intenzitet infracrvenog zračenja iz oblaka naginje u korist scenarija sa zvezdom u centru (cirkumsekundarni disk), ali podaci još uvek nisu konačni i opcija cirkumplanetarnog diska (oko masivnog gasnog planeta) nije isključena.

Poreklo oblaka

Tim procenjuje starost oblaka na oko 2 milijarde godina, što ga čini mlađim od same zvezde J0705+0612 (koja ima starost sličnu Suncu, približno 4,6 milijardi godina). To implicira da oblak verovatno nije relikt formiranja sistema, već nastao kasnijim događajem.

Najverovatniji scenario je veliki sudar planetarnih tela — proces sličan tablici koja je formirala Mesec u našem sistemu — što bi objasnilo i visoku koncentraciju metala u oblaku.

Šta sledi?

Autori očekuju da će sledeći prelazak oblaka između J0705+0612 i Zemlje biti 2068. godine, kada će astronomi imati novu priliku za detaljnija posmatranja i potvrdu prirode centralnog objekta. Do tada dodatna posmatranja u optičkom i infracrvenom opsegu i modeliranje dinamike mogu pomoći da se razjasni poreklo i evolucija ovog neobičnog sistema.

Gde je objavljeno: Rad je objavljen 21. januara u The Astronomical Journal, a ključne podatke obezbedili su teleskopi Gemini South (instrument GHOST) i Magellan.

Pomozite nam da budemo bolji.

Povezani članci

Popularno