Sažetak: Industrija tepiha u severozapadnoj Džordžiji decenijama je koristila PFAS — trajne hemikalije koje su se nagomilavale u reci Conasauga, privatnim bunarima i ljudskoj krvi. Studije univerziteta i testovi pokazuju jedne od najviših zabeleženih koncentracija u površinskim vodama i u stanovništvu. Sporovi i regulatorni koraci traju, ali čišćenje, nadzor zdravlja i obnova okoline zahtevaju decenije i stotine miliona dolara.
Toksično nasleđe tepiha u Džordžiji: Kako su PFAS zatrovale reke, zemlju i ljude

DALTON, Georgia — U prostranoj sali, Bob Shaw, tadašnji direktor jedne od najvećih kompanija za proizvodnju tepiha, podigao je uzorak i pokazao logo Scotchgard-a. „To nije logo, to je meta,“ rekao je, suočavajući se sa predstavnicima hemijskog giganta 3M nakon što je kompanija najavila reformulaciju svog proizvoda zbog zabrinutosti EPA.
Kako je došlo do zagađenja
Decenijama su mlinovi u severozapadnoj Džordžiji koristili hemikalije iz grupe PFAS (poznate kao „forever“ hemikalije) za zaštitu tepiha od mrlja i prljavštine. Ono što se nije videlo — jer su PFAS bezbojne i bezmirisne — jeste da je višak ovih supstanci odlazio u industrijsku otpadnu vodu, preko javne kanalizacije do postrojenja Dalton Utilities, a zatim u rečni sliv Conasauga.
Loopers Bend i širina problema
Jedno od ključnih mesta zagađenja bio je Loopers Bend — više hiljada hektara zemljišta na obali Conasauge preko koga su decenijama prskane prečišćene industrijske otpadne vode. Istraživanje Univerziteta Džordžije iz 2008. utvrdilo je da su nivoi PFAS u Conasauga "među najvišima ikada zabeleženim" u površinskim vodama širom sveta.
Šta su PFAS i zašto su opasne
PFAS su stabilni sintetički spojevi koji se teško razgrađuju i imaju sklonost da se akumuliraju u ljudskom telu i životinjama. Veća izloženost PFAS povezuje se sa poremećajima štitaste žlezde, oslabljenim imunitetom, problemima u razvoju dece i većim rizikom od određenih karcinoma. Još pre 2000. 3M je interno dokumentovao prisustvo PFAS u ljudskoj krvi i obaveštavao kupce o rizicima, ali su proizvođači tepihа godinama koristili zamene i varijante tih hemikalija.
Život ljudi nizvodno
Stanovnici gradova poput Calhoun i Rome prijavili su povišene vrednosti PFAS u bunarima i u krvi. Emory univerzitet je u regionalnoj studiji testirao 177 ljudi i otkrio da mnogi imaju koncentracije PFAS koje po medicinskim smernicama zahtevaju dodatno praćenje. Među pogođenima su radnici u mlinovima i porodična gazdinstva koja su koristila vodi iz reke ili bunara.
Regulacija, odgovornost i pravni sporovi
Dok su federalni i državni odgovori bili spori i fragmentirani, sudski sporovi su postali glavni put traženja odgovornosti. Grad Rome je postigao nagodbe u stotinama miliona dolara, a više gradova i grupa građana podnelo je tužbe protiv proizvođača hemikalija i kompanija za proizvodnju tepiha. Dalton Utilities je takođe bio predmet istraga i ranijih kazni zbog manipulacije izveštajima o otpadnim vodama.
Kakvi su sledeći koraci
EPA je 2024. uvela prva federalna ograničenja za PFAS u vodi za piće, ali primena i proširenje mera ostaju predmet političkih i regulatornih rasprava. Lokalni napori za testiranje, pravnu odštetu i instalaciju filtera u kućama u toku su, ali stručnjaci upozoravaju da će čišćenje i obnova ekosistema trajati decenijama i zahtevati velike troškove.
„Osećam kao da me nešto pritiska, pokriva, i ne mogu da se oslobodim,“ rekla je jedna od stanovnica nizvodno, opisujući osećaj nemoći pred posledicama dugogodišnje kontaminacije.
Zaključak
Priča o Daltonu i PFAS je upozorenje o složenim posledicama industrijske hemije i slabih regulatornih odgovora. Dok sudovi i nauka nastavljaju da razotkrivaju odgovornost i obim štete, lokalne zajednice se suočavaju sa zdravstvenim i ekonomskim posledicama koje će se osećati generacijama.
Ovaj tekst se zasniva na istraživanju The Associated Press, The Atlanta Journal-Constitution, FRONTLINE i partnera, kao i na javno dostupnim sudskim dokumentima i naučnim studijama.
Pomozite nam da budemo bolji.




























