Tim naučnika rekonstruisao je mirise korišćene u mumifikaciji drevnih Egipćana na osnovu analiza hlapljivih organskih spojeva iz kanopskih posuda povezanim sa gospođom Senetnej (oko 1450. p.n.e.). Svaka rekonstrukcija sadrži oko 20 sastojaka razvijenih kroz interdisciplinarni rad. Muzeji u Hanoveru i Aarhusu već koriste "mirisne kartice" i "mirisne stanice" kako bi posetiocima pružili dublje i emotivnije razumevanje procesa balzamovanja. Ovaj pristup otvara mogućnosti za multisenzorne izložbe i novu interpretaciju olfaktornog nasleđa.
Arheolozi Oživeli Mirise Stare 3.500 Godina — Rekonstrukcija Mirisa Mumifikacije Otvara Multisenzorne Muzejske Doživljaje

Naučnici su razvili nove metode za rekonstrukciju parfema korišćenih u procesu mumifikacije drevnih Egipćana, što otvara put ka multisenzornim muzejskim izložbama i dubljem razumevanju ritualnih i svakodnevnih praksi iz prošlosti.
Kako su radili
Tim istraživača iz više disciplina iskoristio je napredne analize hlapljivih organskih spojeva (VOCs) da identifikuje hemijske tragove u ostacima balzama iz četiri kanopske posude povezane sa gospođom Senetnej, plemkinjom iz oko 1450. godine p.n.e. Na osnovu biomolekularnih podataka formulisane su višekomponentne mešavine: svaka rekonstrukcija sadrži oko 20 sastojaka koje su stručnjaci birali tako da budu što vernije originalu, a istovremeno bezbedne za javnu upotrebu.
Interdisciplinarni pristup i izazovi
Proces je uključivao parfümera, arheokemičara, arheologe i savetnike za olfaktorno nasleđe. Kako objašnjava Barbara Huber sa Univerziteta u Tübingenu, biomolekularni podaci daju hemijske tragove, ali parfimer mora te informacije pretvoriti u koherentan olfaktorni doživljaj koji dočarava složenost originalnog balzama, a ne samo pojedinačne komponente.
„Ovo istraživanje predstavlja značajan pomak u načinu na koji se naučni rezultati mogu deliti van akademskih publikacija,“
Studija je objavljena u časopisu Frontiers in Environmental Archaeology i ističe koliko je važno prepoznavanje razlike između drevnih sirovina i njihovih modernih ekvivalenata, kao i nužnost interdisciplinarne saradnje.
Muzejske primene: mirisne kartice i stanice
Na osnovu rekonstrukcija razvijeni su novi muzejski eksponati: mirisne kartice i mirisne stanice. Mirisne kartice se primenjuju nanošenjem aromatičnih supstanci na papir ili druge difuzne nosače i daju posetiocima da ih drže i njuhnu sopstvenim tempom. Takve kartice se već koriste tokom ture „The Scent of the Afterlife“ u Muzeju August Kestner u Hanoveru.
Mirisna stanica postavljena je i na izložbi „Ancient Egypt – Obsessed with Life“ u muzeju Moesgaard u Aarhusu, gde je, prema rečima kustosa Steffena Terpa Laursena, miris značajno promenio način na koji posetioci doživljavaju balzamovanje: dodao je emotivnu i senzornu dimenziju koju tekstovi sami ne mogu pružiti.
„Miris pruža novi pristup mumifikaciji — udaljava posetioce od horor-klišea i približava razumevanje motiva i željenih rezultata procesa,“
Autori studije, među kojima je i Sofia Collette Ehrich, navode da ovakvi alati omogućavaju muzejima da posetioce približe prošlim okruženjima i praksama kroz senzornu interpretaciju i veće angažovanje publike.
Širi značaj
Rekonstrukcija drevnih mirisa doprinosi poljima olfaktornog nasleđa, eksperimentalne arheologije i muzejskog predstavljanja. Pored edukativne vrednosti, ovakve rekonstrukcije podstiču diskusiju o ograničenjima hemijskih analiza i etičkim pitanjima korišćenja savremenih supstituta za istorijske materijale.
Zaključak: Kombinacija biomolekularne analize i kreativne ekspertize omogućava verodostojno, bezbedno i angažujuće oživljavanje mirisa iz daleke prošlosti, što može promeniti način na koji javnost doživljava i razume drevne kulture.
Pomozite nam da budemo bolji.


































