Analiza ~250.000 Landsat snimaka (1985–2020) pokazuje da se borealne šume pomeraju ka severu i da je njihova ukupna pokrivenost porasla za oko 12%. Prosečne temperature u tim šumama porasle su za približno 1,4 °C u poslednjem veku. Mlađe šume (<36 godina) mogu dodatno sekvestrirati 2,3–3,8 Pg C (≈8,4–13,9 milijardi tona CO₂ ekv.), ali požari, štetočine i otapanje permafrosta predstavljaju značajne rizike.
Zašto se borealne šume pomeraju ka severu — sateliti pokazuju +12% i veći kapacitet za skladištenje ugljenika

Borealne šume se, prema analizi skoro 250.000 satelitskih snimaka Landsat (1985–2020), nastavljaju pomerati prema severu dok se zagrevaju usled klimatskih promena. Novi rad u časopisu Biogeosciences i podaci NASA-e ukazuju na značajne promene u ovom ključnom svetskom biomu.
Glavni nalazi
Satelitski podaci potvrđuju pomeranje borealnog šumskog pokrivača ka severu tokom poslednje četiri decenije i ukazuju na ukupno povećanje pokrivenosti za oko 12%. Prosečne površinske temperature u okviru borealnih šuma porasle su za približno 1,4 °C tokom poslednjeg veka, što predstavlja najbrže klimanološko zagrevanje među šumskim biomima.
Uloga u skladištenju ugljenika
Rast šumskog pokrivača povećava potencijal boreala kao ponora ugljenika. Mlađe šume (manje od 36 godina) imaju procenjeni kapacitet za dodatnu sekvestraciju od oko 2,3–3,8 petagrama ugljenika (Pg C), što odgovara približno 2,3–3,8 milijardi tona ugljenika ili oko 8,4–13,9 milijardi tona ekvivalenta CO₂. Ipak, istraživači ističu da poremećaji poput požara, štetočina i topljenja permafrosta mogu ograničiti ili preokrenuti ovaj potencijal.
Regionalni obrasci i uzroci
Promene nisu jednake u svim regionima. U Severnoj Americi najveći dobitci su zabeleženi u najsevernijim delovima boreala, dok su gubici povezani sa široko rasprostranjenim poremećajima — na primer, invazija kora buba u Britanskoj Kolumbiji i veliki požari u zapadnoj Kanadi i unutrašnjem delu Aljaske.
U Severnoj Evropi povećanja su često posledica šumskog upravljanja, dok su u Aziji dobitci primećeni na površinama napuštenim nakon raspada SSSR-a i u borovim i lišćarskim šumama blizu permafrost zone u Istočnoj Sibiru (okolina Jakutska).
Ekološke posledice i neizvesnosti
„Boreal je kritični ekosistem koji skladišti veliki deo globalnog ugljenika, ali je i izrazito osetljiv na promene klime i poremećaje.“
Tekuće promene mogu dovesti do pomeranja granice prema tundri, promena sastava vrsta (više lišćara i brzorastućih vrsta u nekim zonama), ali i do većeg rizika od požara i izbijanja štetočina. Pored toga, odmrzavanje permafrosta može osloboditi velike količine starog ugljenika, što umanjuje dobitke od sekvestracije u mladim šumama.
Zaključak
Analiza satelitskih snimaka pokazuje jasnu i značajnu transformaciju borealnih šuma tokom poslednjih decenija: širenje prema severu i porast ukupne pokrivenosti, uz istovremeno povećanje potencijala za skladištenje ugljenika. Ipak, prirodni poremećaji i klimatske povratne sprege mogu značajno uticati na to da li će boreal ostati neto ponor ili postati izvor ugljenika u budućnosti.
Pomozite nam da budemo bolji.




























