U novom naučnom radu upozorava se da se zagrevanje ubrzava i povećava rizik od scenarija „Hothouse Earth“, pri čemu je prosečna temperatura poslednje tri godine premašila 1,5°C. Nivoi CO2 su najviši u najmanje 2 miliona godina, a šume i okeani gube sposobnost da apsorbuju emisije. Autori ističu rizik od lančanih tačaka preokreta — od Amazona do permafrosta i glečera — i pozivaju na hitno smanjenje emisija i zaštitu prirodnih ponora.
Upozorenje naučnika: Rizik od „Hothouse Earth“ (vruća Zemlja) raste dok se zagrevanje ubrzava

Zagrevanje se ubrzava i povećava verovatnoću da Zemlja uđe u scenarij poznat kao „Hothouse Earth“ — stanje koje bi moglo aktivirati niz međusobno povezanih tačaka preokreta i značajno destabilizovati klimu.
Šta kažu autori
U novom radu, koji je koautor William Ripple sa Oregon State University, naučnici upozoravaju da je klimatska stabilnost koja je vladala poslednjih ~11.000 godina — period koji je omogućio razvoj poljoprivrede i složenih društava — ugrožena.
„Posle milion godina oscilacija između ledenih i toplijih perioda, klima se stabilizovala pre više od 11.000 godina... Sada se udaljavamo od te stabilnosti i mogli bismo ući u period neviđenih klimatskih promena,“ kaže Ripple.
Ključni podaci
Prema radu objavljenom u časopisu One Earth:
- Prosečna temperatura poslednje tri godine premašila je prag od 1,5°C iznad predindustrijskih nivoa; zvanična ocena prema Pariskom sporazumu zasniva se na 20‑godišnjem proseku i još nije završena.
- Trenutni nivoi ugljen‑dioksida (CO2) su najviši najmanje u poslednja 2 miliona godina, a Zemlja je verovatno jednako topla ili toplija nego u poslednjih 125.000 godina.
- Prirodni „ponori“ ugljenika slabe: šume koje su nekad vezivale CO2 sve češće postaju izvori emisija zbog požara, suša i bolesti, dok okeani gube efikasnost u zadržavanju ugljen‑dioksida.
Tačke preokreta i domino‑efekat
Naučnici upozoravaju da prelazak jedne tačke preokreta može povećati verovatnoću prelaska drugih — na primer:
- Propadanje amazonske prašume (gubitak biodiverziteta i smanjenje apsorpcije CO2).
- Otapanje permafrosta u Arktiku, što oslobađa velike količine metana i CO2.
- Destabilizacija Grenlanda i Zapadne Antarktike, što doprinosi podizanju nivoa mora i menja okeanske i atmosferske struje.
„Prelazak jedne tačke preokreta može pokrenuti sledeću — možemo se naći blizu domino‑efekta koji vodi ka 'Hothouse Earth',“ upozorava koautor Johan Rockström iz Potsdam Institute for Climate Impact Research.
Šta to znači i naredni koraci
Autori naglašavaju da još nismo definitivno prešli u neobratni „hothouse“ režim, ali je rizik porastao i delovanje mora biti brzo i odlučno: drastično smanjenje emisija gasova staklene bašte, zaštita i obnova prirodnih ponora (šume, zemljišta, okeani) i jačanje globalne saradnje na prilagođavanju i ublažavanju posledica.
Zaključak: Rad poziva na hitnu politiku i mere na svim nivoima — od međunarodnih sporazuma do lokalnih projekata očuvanja — kako bi se smanjio rizik od kaskadnih promena koje bi imale dramatične posledice po ljude i prirodu.
Pomozite nam da budemo bolji.



























