Novo istraživanje 22 grupe bonoba i šimpanzi u 16 evropskih zooloških vrtova pokazalo je da ukupna učestalost agresije nije različita između vrsta, ali se razlikuje kome je agresija upućena. Kod šimpanzi agresiju uglavnom pokreću mužjaci i usmeravaju je na obe polne grupe, dok su kod bonoba ženke relativno agresivnije, a napadi češće ciljaju mužjake. Autori naglašavaju da društvene strukture (matrijarhat naspram patrijarhata) oblikuju obrasce nasilja i da rezultati iz zatočeništva ne moraju u potpunosti odgovarati divljim populacijama.
Bonobi nisu nužno "miroljubivi": novo istraživanje menja sliku o agresiji

Bonobi su dugo bili predstavljani kao "hipiji" među čovekolikim majmunima — vrste koje više biraju mir i socio-seksualne metode za rešavanje konflikata, za razliku od, navodno, ratobornijih šimpanzi. Novo istraživanje dovodi u pitanje tu jednostavnu podelu: iako ukupna učestalost agresije kod bonoba i šimpanzi nije različita, strateški obrasci nasilja značajno se razlikuju.
Glavni rezultati
Istraživači su u 16 evropskih zooloških vrtova pratili 22 grupe (9 grupa šimpanzi, 13 grupa bonoba) i statistički analizirali oblike agresivnog ponašanja — od naginjanja i pljeskanja do ujeda, šutiranja i gaženja. Ukupna stopa kontaktne i nekontaktne agresije bila je slična za obe vrste, ali se razlikovalo ko napada koga.
Kod šimpanzi, agresiju su najčešće inicirali mužjaci i bila je usmerena i prema drugim mužjacima i prema ženama. Suprotno tome, kod bonoba su ženke pokazale znatno viši nivo agresije u poređenju sa ženkama šimpanzi; agresija kod bonoba dolazila je i od mužjaka i od ženki, ali je češće bila usmerena protiv mužjaka.
„Kod šimpanzi je sistem patrijarhalan: mužjaci se povezuju i takmiče za dominaciju, često iskazujući agresiju i prema ženama. Kod bonoba dominaciju preuzimaju ženke koje su društveno povezane i utiču na raspodelu moći,“ rekao je Emile Bryon, vodeći autor studije.
Društvene strukture i kontekst
Autori ističu da su razlike u obrascima agresije duboko povezane sa društvenim strukturama: šimpanze funkcionišu više kroz muške savezničke mreže, dok su bonobi bliži matrijarhalnom poretku u kojem ženke igraju ključnu ulogu. Bonobi takođe češće koriste socio-seksualna ponašanja — poput genitalnog trljanja i raznih oblika seksualne interakcije — za smirivanje tenzija i negovanje društvenih veza.
Iako su u zatočeništvu primijećene i vrlo agresivne i veoma mirne grupe bonoba, autori upozoravaju na ograničenja studije: ponašanje u zoološkim vrtovima može da se razlikuje od ponašanja u divljini. Na primer, divlji šimpanzi su zabeležili smrtonosne sukobe između grupa, dok takve opsežne međugrupne borbe nisu dokumentovane kod bonoba — uz napomenu da su bonobi ređi i teže ih je proučavati u prirodi.
Biološki i evolutivni kontekst
Obe vrste su jednako bliske ljudima: Pan paniscus (bonobi) i Pan troglodytes (šimpanze) dele oko 98.8% ljudskog genoma, a njihove linije odvojile su se od linije koja vodi do ljudi pre oko 7 miliona godina. Rezultati studije ne daju jednostavan odgovor na pitanje da li je ljudska priroda bliža jednom ili drugom uzorku ponašanja, ali pokazuju koliko raspodela moći oblikuje obrasce agresije.
Zaključak: Agresija je relevantan deo društvenog života i bonoba i šimpanzi, ali se razlikuje u poreklu i ciljanju — što nam pomaže da bolje razumemo kako društvene strukture oblikuju nasilje kod naših najbližih srodnika.
Podaci: 9 grupa šimpanzi (101 jedinka) i 13 grupa bonoba (88 jedinki) u zoološkim vrtovima u Belgiji, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Nemačkoj, Italiji, Holandiji i Španiji. Izvor: studija objavljena u Science Advances; izveštava Will Dunham za Reuters.
Pomozite nam da budemo bolji.




























