Analiza 252 uzorka drevne sedimentarne DNK iz 41 bušotine otkriva da su delovi južnog Doggerlanda podržavali umerene šume i raznoliku faunu već pre oko 16.000 godina. Među pronađenim taksonima su hrast, brijest, lešnik, lipa i retki Pterocarya, kao i divlje svinje, jeleni, medvedi i auroksi. Nalazi sugerišu da je Doggerland mogao biti glacijalni mikrorefugij koji je ubrzao ponovno širenje stabala na sever, a konačna potopljenost verovatno se dogodila bliže 6.000 godina pre nove ere.
Otkriveno: Južni Doggerland Imao Je Šume I Bogatu Faunu Već Pre 16.000 Godina

Novo istraživanje pokazuje da je potopljeni kopneni most poznat kao Doggerland — danas prekriven Severnim morem — bio znatno pogodnije mesto za biljke, životinje i verovatno ljude tokom poslednjeg ledenog doba nego što se ranije mislilo. Analiza drevne sedimentarne DNK otkriva da su delovi južnog Doggerlanda već pre oko 16.000 godina podržavali umerene šume i raznoliku faunu.
Kako su istraživači radili
Tim univerziteta u Warwicku predvođen evolutivnim genetičarem Robinom Allabyjem analizirao je 252 uzorka iz 41 bušotine izvučenih iz sedimentskog sloja ispod Severnog mora duž prahistorijske reke poznate kao Southern River (dugačke oko 30 km). Uzorci su uzeti iz područja južnog Doggerlanda i datirani i analizirani metodama drevne sedimentarne DNK (sedaDNA).
Metodologija: "pouzdani" i "nepouzdani" sedimenti
Istraživači su sedimente razvrstali u dve kategorije: "pouzdani" (fine silte i glina) koji verovatno sadrže DNK organizama koji su živeli u neposrednoj blizini mesta uzorkovanja, i "nepouzdani" (pesak i šljunak) čija DNK je mogla biti transportovana iz daljih krajeva. Ta distinkcija je omogućila precizniju rekonstrukciju lokalnog ekosistema.
Glavni nalazi
- U "pouzdanim" sedimentima detektovana je DNK drveća i grmova koja ukazuje na prisustvo umerenih šuma: hrast (Quercus), brijest (Ulmus) i lešnik (Corylus), kao i toploljubive vrste poput lipe (Tilia) i retke grupe povezane s orahom (Pterocarya).
- Pronađena je DNK raznovrsne faune: divlje svinje, jeleni, medvedi i auroksi, što potvrđuje da su uslovi mogli da podrže velike žitarice lovne i sakupljačke zajednice.
- Podaci sugerišu da su takvi šumski kompleksi postojali oko 16.000 godina pre nove ere, dok su veći delovi severozapadne Evrope i Britanije tada još bili prekriveni tundrom.
- Prethodne procene potapanja Doggerlanda smeštale su konačnu inundaciju oko 7.000 godina pre nove ere; nova analiza upućuje da je južni Doggerland verovatno potopljen bliže 6.000 godina pre nove ere — odnosno nešto kasnije nego što se ranije pretpostavljalo.
Zašto je ovo važno
Otkrivena toplotoljubiva flore i bogata fauna ukazuju da su delovi Doggerlanda mogli funkcionisati kao glacijalni mikrorefugij za umerene vrste tokom najhladnijih faza pleistocena. Takvi lokalni "rezervoari" objašnjavaju kako su stabla, poput hrasta, mogla brzo da se šire prema severu nakon povlačenja ledenjaka — rešenje za tzv. Reidov paradoks o brzini rasprostranjenja semenki.
Pored toga, dostupnost resursa u tim rivernim dolinama znači da su Stone Age zajednice imale pogodna mesta za naseljavanje, posebno u ušćima reka, gde su mogli koristiti ribu, divljač i biljke.
Objavljivanje i važnost nalaza
Rezultati su objavljeni 10. marta u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS). Kako kaže Allaby: "Dobijeni podaci pokazuju prisustvo divljih svinja, jelena, medveda i auroksa" i predstavljaju, prema autorima, jednu od najvećih studija sedimentarne DNK u ovom regionu.
Zaključak: Doggerland nije bila prazna tundra tokom kasnog pleistocena — delovi su bili dovoljno blagi da podrže šume i bogatu faunu, pa je ovo područje verovatno igrala ključnu ulogu u poslepaleolitnom ekologijom i migracijama.
Pomozite nam da budemo bolji.




























