Novo istraživanje Univerziteta u Arizoni, pregledom preko 300 studija, otkriva da za svaku poznatu vrstu kičmenjaka u proseku postoje dve kriptične vrste — genetski različite, ali vizuelno slične. Ove linije mogle su se razvijati milionima godina, a otkrivaju ih moderni DNK testovi. Primer su severne i južne forme Arizona mountain kingsnake. Neotkrivene vrste imaju manje areale i veći rizik od izumiranja, pa je njihovo prepoznavanje ključno za efikasnu zaštitu.
Dve "Skrivene" Vrste Iza Svake Poznate? Novo Istraživanje Otkriva Ogroman Broj Kriptičnih Vrsta

Novo istraživanje, zasnovano na pregledu više od 300 prethodnih studija, sugeriše da za svaku poznatu vrstu kičmenjaka u proseku postoje dve dodatne „kriptične“ vrste — genetski različite, ali vizuelno gotovo neodvojive. Ova otkrića menjaju naše shvatanje biodiverziteta i imaju važne implikacije za zaštitu prirode.
Šta su kriptične vrste?
Kriptične vrste izgledaju gotovo identično kao poznate vrste, ali se razlikuju na nivou DNK. Napredak u molekularnom sekvenciranju omogućio je istraživačima da otkriju linije koje su se verovatno razvijale nezavisno stotinama hiljada ili čak milionima godina, iako spoljašnje razlike nisu uočljive.
Velika analiza i ključni rezultati
Istraživači sa University of Arizona, predvođeni Johnom Wiensom i Yinpeng Zhangom, analizirali su preko 300 studija i došli do zaključka da mnoge opisane vrste riba, ptica, gmizavaca, vodozemaca i sisara imaju po nekoliko genetski različitih pandanata. Autori upozoravaju da bi stvarni broj vrsta kičmenjaka na Zemlji mogao biti i do tri puta veći od dosadašnjih procena, ako se uzmu u obzir sve neotkrivene linije.
„Svaka vrsta koju mi vidimo i prepoznajemo kao zasebnu, u proseku može da krije dve različite vrste,“ rekao je John Wiens iz University of Arizona.
Primer iz Arizone
Praktičan primer je Arizona mountain kingsnake: decenijama se smatralo da je reč o jednoj vrsti, ali DNK analiza iz 2011. pokazala je da su populacije iz severnog i južnog dela teritorije genetski različite. Kao rezultat su opisane dve vrste: Lampropeltis pyromelana (sever) i Lampropeltis knoblochi (jug).
Zašto je to važno za zaštitu prirode?
Ako se jedna široko rasprostranjena „vidljiva“ vrsta pokaže kao skup od više zasebnih vrsta, svaka od njih ima znatno manji areal i veću ranjivost. Kraći rasponi znače veći rizik od izumiranja i zahtevaju prilagođene strategije zaštite. Takođe, bez formalnog opisa i priznavanja ovih vrsta, zaštitne mere i programi ponovne naseljenosti mogu nenamerno mešati genetski različite populacije.
Šta predlažu naučnici dalje?
Istraživači pozivaju na više ciljane studije koje koriste DNK sekvenciranje kao standardnu praksu u taksonomiji i biodiverzitetskim ispitivanjima. Zhang i njegov tim su razvili metode za procenu broja kriptičnih vrsta i dali preporuke za buduća istraživanja kako bi se sistematski detektovale, opisale i zaštitile ove linije.
Zaključak: Otkrivanje kriptičnih vrsta menja procenu globalne raznolikosti života i naglašava potrebu za većim ulaganjem u genetička istraživanja i konzervacione strategije koje uzimaju u obzir genetsku raznolikost skrivenih linija.
Pomozite nam da budemo bolji.




























