Tim Ludovica Slimaka je 2015. u pećini Grotte Mandrin pronašao ostatke neandertalca nazvanog Thorin, starog oko 42.000 godina. Genomska analiza objavljena u Cell Genomics pokazuje da je njegova populacija bila dugo genetski izolovana — reda 50.000 godina bez razmene gena sa drugim neandertalcima. Uzorak ima visok nivo homozigotnosti, što ukazuje na endogamiju, i ne pokazuje dokaze o mešanju sa savremenim ljudima. Otkriće tera naučnike da preispitaju pretpostavke o kontaktima među populacijama i procesu izumiranja neandertalaca.
Genom „Poslednjeg Neandertalca“ iz Grotte Mandrin Menja Naše Razumevanje Istorije Čoveka

Godine 2015. tim paleoantropologa pod vođstvom Ludovica Slimaka otkrio je fragment donje vilice neandertalca u pećini Grotte Mandrin u dolini Rone (Francuska). Uz kontinuirana istraživanja, tokom narednih godina pronađeni su dodatni delovi skeleta istog jedinca — koga su istraživači nazvali Thorin po Tolkienovom liku Thorinu Oakenshieldu — što je omogućilo detaljnu analizu njegovog genoma.
Genetska analiza, objavljena u časopisu Cell Genomics, otkrila je neočekivane rezultate: linija kojoj je Thorin pripadao bila je dugotrajno genetski izolovana od ostalih poznatih neandertalskih populacija, uprkos geografskoj blizini drugih grupa. Modeli sugerišu da je ta populacija provela reda oko 50.000 godina bez razmene gena sa "klasičnim" neandertalcima.
"There Is Nothing Like Looking, If You Want To Find Something…" — citat iz J.R.R. Tolkiena poslužio je kao inspiracija za ime, ali i podsećanje da istraživanja često otkriju neočekivano.
Analiza pokazuje visok nivo genetske homozigotnosti u uzorku Thorina, što ukazuje na pojave srodničkog razmnožavanja (endogamije) u neposrednoj prošlosti te populacije. Važno je i da trenutni genom Thorina ne pokazuje dokaze o mešanju sa savremenim ljudima iz tog perioda.
Zašto je otkriće važno
Pre pronalaska Thorina, Slimak je već sugerisao da neandertalci iz doline Rone mogu imati drugačiju kulturu i tehnologiju na osnovu pronađenih oblika kamenog oruđa, koje nisu pratili novije tehnike viđene drugde u Evropi. Genomski rezultati potvrđuju tu hipotezu u genetskom smislu i postavljaju nova pitanja:
- Kako su grupe mogle ostati genetski izolovane desetine hiljada godina iako su bile relativno blizu jedne drugoj?
- Koje su geografske, kulturne ili socijalne barijere sprečavale razmenu gena?
- Kako ovakve lokalne dinamike utiču na širu priču o nestanku neandertalaca i uspehu Homo sapiensa?
Ovo otkriće ne menja samo hronologiju — ono postavlja pitanje o složenosti lokalnih populacija, njihovim interakcijama i procesima koji su doveli do konačnog nestanka neandertalaca u Evropi. Dalja istraživanja kombinovaće arheologiju, paleogenetiku i paleoekologiju kako bi se razjasnile ove dinamike.
Reference: Rad objavljen u Cell Genomics i izjave istraživača Ludovica Slimaka u medijima.
Pomozite nam da budemo bolji.




























