Japanska studija potvrđuje da kloniranje sisara ima ograničenje: 58. generacija kloniranih miševa nije preživela zbog nagomilanih mutacija. Eksperiment je obuhvatio preko 1.200 klonova i više od 30.000 pokušaja tokom 20 godina, a sekvenciranje je pokazalo tri puta više mutacija u klonova. Seksualna reprodukcija smanjuje teret mutacija, čime se potvrđuje teorija Muller's Ratchet i naglašava važnost seksualne razmene gena za dugoročni opstanak vrsta.
Studija na miševima: Sisari Ne Mogu Beskonačno Biti Klonirani — 58. Generacija Nije Preživela

Japanski naučnici iz Univerziteta Yamanashi dokazali su da postoji granica u broju generacija sisara do kojih je moguće kloniranje pre nego što nastupi „mutacioni kolaps“. Tokom dve decenije eksperimenata tim Teruhika Wakayame napravio je više od 1.200 miševa iz klonova koji potiču od jedne životinje — a svi jedinci 58. generacije nisu preživeli.
Kako su izveli eksperiment
Tim je prvi ponovni klon originalne ženke napravio 2005. godine. Miševi su se klonirali čim su navršili tri meseca, što je rezultiralo tri do četiri generacije godišnje. U toku 20 godina sprovedeno je preko 30.000 pokušaja kloniranja, od kojih su nastala više od 1.200 živih jedinki.
Šta su otkrili
U početku je stopa uspeha rasla i u jednom trenutku prelazila 15%. Međutim, oko 25. generacije dogodio se „kritični preokret“: štetne mutacije su se nagomilavale i svaka nova generacija imala je manju verovatnoću preživljavanja. Do 57. generacije stopa preživljavanja pala je na svega 0,6%, a svi jedinci 58. generacije smrti su ubrzo nakon rođenja.
Genomsko sekvenciranje pokazalo je da klonovi imaju u proseku tri puta više mutacija nego miševi rođeni seksualnom reprodukcijom. Neke jedinke su imale uvećane posteljice, a kod pojedinih je zabeležen i gubitak kopije X hromozoma. I pored očiglednog nakupljanja mutacija, miševi kasnijih generacija su često delovali „spolja“ zdravo, pa tačan uzrok smrti 58. generacije ostaje nepoznat.
Zašto je to važno
Rezultati pružaju empirijsku potvrdu modela poznatog kao Muller's Ratchet: u aseksualnim ili kloniranim linijama deleterične mutacije se postepeno akumuliraju, što može dovesti do mutacionog kolapsa i izumiranja. Značajno je i to što su kasniji klonovi koji su se parili sa mužjacima dali zdrave potomke sa manje mutacija, što pokazuje da je seksualna reprodukcija kritična za dugoročan opstanak populacija.
Implikacije i dalje istraživanje
Otkriće ima praktične posledice za ideje o masovnom kloniranju životinja, očuvanju ugroženih vrsta putem kloniranja ili „vraćanju“ izbačenih populacija iz zamrznutih uzoraka. Wakayama ističe da tim trenutno ne zna kako da prevaziđe pomenuti problem i da će možda biti potrebno razviti drugačije ili naprednije metode kloniranja.
Naučnici takođe rade na neinvazivnim metodama prikupljanja ćelija — tim je već uspešno formirao klonove iz ćelija pronađenih u urinu, a sada radi i na kloniranju iz fecesa, što bi moglo olakšati očuvanje retkih i ugroženih vrsta.
„Mislili smo da možemo stvoriti beskonačan broj klonova. Zato su ovi rezultati toliko razočaravajući,“ rekao je Teruhiko Wakayama.
Studija je objavljena u časopisu Nature Communications.
Pomozite nam da budemo bolji.


































