Studija objavljena u Royal Society Open Science pokazuje da je etanol prisutan u oko polovine uzoraka nektara, a da kolibri i neke ptice sunca unose relativno velike količine etanola kad se preračunaju po telesnoj masi. Pčele unose znatno manje zbog nižih energetskih potreba. Istraživači pretpostavljaju da su ove vrste evolutivno prilagođene da metabolišu male doze alkohola, a alkohol može delovati i kao stimulans apetita koji posredno podstiče oprašivanje.
Kolibri "piju" ekvivalent pinte piva dnevno — istraživanje otkriva alkohol u nektaru

Nova studija pokazuje da neki oprašivači unose male, ali značajne količine alkohola dok se hrane nektarom. Iako ne traže "pričinjenje", ptice i insekti mogu dnevno konzumirati etanol u količinama koje, kada se preračunaju po telesnoj masi, deluju iznenađujuće velike.
Šta su naučnici radili?
Istraživači sa Univerziteta Kalifornija, Berkeley, analizirali su skoro 150 uzoraka nektara iz 29 vrsta biljaka u botaničkoj bašti i merenjem sadržaja etanola procenili koliko alkohola oprašivači unesu tokom dana. Rad je objavljen u časopisu Royal Society Open Science.
Glavni nalazi
Etanol je detektovan u oko polovine uzoraka, pri čemu su slađi nektari češće sadržali više alkohola. Kombinovanjem koncentracija etanola u nektaru sa poznatim dnevnim unosom nektara različitih vrsta oprašivača, autori su izračunali približan dnevni unos etanola po vrsti.
- Ptice su najveći "potrošači". Kolibri i sunbirds (ptice sunca) imaju najviši unos etanola kad se preračuna po kilogramu telesne mase — otprilike od pola pinte do jedne pinte piva dnevno u ljudskom ekvivalentu.
- Primeri vrste: kolibri vrste Anna (Anna's hummingbird) unose oko 0,013 g etanola dnevno (≈ 0,3 g/kg telesne mase). White-bellied sunbird unosi oko 0,0022 g dnevno (≈ 0,27 g/kg).
- Pčele unose znatno manje. Zbog manjih energetskih potreba, medonosne pčele unesu prosečno oko 0,000005 g etanola dnevno, što preračunato iznosi oko 0,05 g/kg — dosta manje nego kod ptica.
Šta to znači za ponašanje i evoluciju?
„Niko ranije nije analizirao alkohol u cvetnom nektaru zato što su koncentracije veoma niske. Ali pošto životinje piju mnogo, te male koncentracije se sabiraju“, rekao je Aleskey Maro, jedan od autora studije.
Autori navode da fermentacija šećera u nektaru postoji dugo u evolutivnoj istoriji, a da su vrste koje se hrane nektarom verovatno razvile sposobnosti da efikasno metabolišu male količine alkohola kako bi izbegle intoksikaciju, a ipak iskoristile kalorije. Alkohol može delovati i kao blagi stimulans apetita, što bi potencijalno podstaklo traženje hrane i time povećalo oprašivanje.
Važno upozorenje
Iako su proračuni zanimljivi kada se preračunaju na ljudsku veličinu tela, stvarni efekti na ponašanje životinja zavise od koncentracije alkohola u pojedinačnom uzorku nektara i od bioloških mehanizama vrsta. Studija ne tvrdi da životinje namerno traže intoksikaciju, već da pri svakodnevnom unošenju energije povremeno dolaze u kontakt sa alkoholom.
Studija doprinosi razumevanju kompleksnih odnosa između biljaka, mikroorganizama u nektaru i ponašanja oprašivača, ali potrebna su dodatna istraživanja da bi se potpuno razjasnile posledice za ekosisteme.
Pomozite nam da budemo bolji.




























