Generalna skupština UN usvojila je rezoluciju koju je predložila Gana, proglašavajući transatlantsko ropstvo „najtežim zločinom protiv čovečanstva“ i pozivajući na reparacije. Dokument je podržalo 123 države, tri su bile protiv, a 52 su se uzdržale; rezolucija nije pravno obavezujuća, ali ima političku težinu. Predložene mere obuhvataju izvinjenja, povraćaj artefakata, finansijske kompenzacije i garancije o neponavljanju, dok su EU i SAD izrazile zabrinutost zbog mogućeg stvaranja hijerarhije zločina.
UN: Transatlantsko ropstvo proglašeno „najtežim zločinom protiv čovečanstva“ — poziv na reparacije

Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila je rezoluciju koju je predložila Gana, u kojoj se transatlantsko ropstvo opisuje kao „najteži zločin protiv čovečanstva“ i koja poziva na mere reparacija. Rezoluciju je podržalo 123 države; tri su bile protiv (među njima SAD i Izrael), dok se 52 države uzdržalo, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo i veći broj članica EU. Iako dokument nije pravno obavezujući, ima značajnu političku težinu i podstiče međunarodni dijalog o istorijskoj odgovornosti.
Gana je istakla da posledice transatlantskog ropstva i danas traju: prema procenama, najmanje 12,5 miliona Afrikanaca bilo je oteto i prodato između 15. i 19. veka, a nasleđe tog zločina ogleda se u savremenim rasnim i ekonomskim nejednakostima.
„Usvajanje ove rezolucije služi kao osiguranje protiv zaborava … Neka se zapiše da smo, kada nas je istorija pozvala, učinili ono što je ispravno za sećanje na milione koji su pretrpeli poniženje ropstva,“rekao je predsednik Gane John Dramani Mahama, nazivajući rezoluciju „putem ka isceljenju i reparativnoj pravdi“.
„Istorija ne nestaje ako se ignoriše, istina ne slabi ako se odlaže, zločin ne truli … i pravda ne zastareva s vremenom,“izjavio je šef diplomasije Gane Samuel Ablakwa, navodeći da rezolucija poziva na odgovornost i može otvoriti put ka izradi okvirnog mehanizma za reparacije.
Generalni sekretar UN António Guterres upozorio je članice da je potrebno „daleko hrabrije delovanje“ kako bi se suočile sa istorijskim nepravdama. Među evropskim državama, do sada je samo Holandija izdala formalno izvinjenje zbog svoje uloge u trgovanju robljem.
Šta predlaže rezolucija?
- Pokretanje dijaloga o reparacijama, uključujući mogućnost formalnih izvinjenja
- Povraćaj ukradenih kulturnih artefakata
- Razmatranje finansijskih kompenzacija i drugih oblika reparacija
- Garancije o neponavljanju i mere za smanjenje savremenih nejednakosti
Rezolucija je usledila nakon inicijative Afričke unije da formuliše „jedinstvenu viziju“ svojih 55 članica o tome kako bi reparacije mogle izgledati. Predložene mere ostaju predmet političkih pregovora i dugoročnih procesa koji uključuju istorijsko pomirenje, povrat kulturnog blaga i ekonomske korake.
Protivljenje i kritike
Dok su mnoge države i civilne inicijative pozdravile rezoluciju, postoji i rastući otpor u zapadnim centrima moći. Neki lideri tvrde da današnje države i institucije ne bi trebalo da budu kolektivno odgovorne za istorijske greške, a EU i SAD izrazile su zabrinutost da bi dokument mogao da stvori hijerarhiju među zločinima protiv čovečanstva.
U praksi, sledeći koraci podrazumevaju političke pregovore, regionalne i međunarodne konsultacije i moguće formiranje mehanizama koji bi detaljnije razradili šta reparacije znače i kako bi se sprovodile. Tema će verovatno ostati u centru pažnje međunarodne javnosti i diplomatskih foruma narednih meseci.
Pomozite nam da budemo bolji.




























