Novo istraživanje pokazuje da brezin katran koji su Neandertalci dobijali pre oko 200.000 godina ima antibakterijska svojstva protiv Staphylococcus aureus. Naučnici su rekreirali katran tri metode (uključujući praksu inspirisanu Mi'kmaq tradicijom) i dokazali njegovu lokalnu efikasnost, dok nije delovao na E. coli i bio je slabiji od gentamicina. Nalaz otvara mogućnost daljeg ispitivanja tradicionalnih i preistorijskih izvora za nove antimikrobne supstance.
Neandertalci Kao Prvi Farmaceuti: Brezin Katran Pokazuje Antibakterijsko Dejstvo

Novo istraživanje pokazuje da su Neandertalci mogli da koriste brezin katran ne samo kao lepak za oruđe već i kao sredstvo za lečenje rana — i to pre oko 200.000 godina. Naučnici su rekreirali katran pomoću metoda verovatnih za to doba, testirali ga na bakterijama i pronašli da ima ciljano dejstvo protiv bakterije Staphylococcus aureus.
Kako su radili eksperimente
Istraživači sa Univerziteta u Kelnu, Oksfordu i Liža pripremili su katran od kore dve vrste breze zabeležene u kasnom plejstocenu (približno 129.000–11.700 godina pre nove ere). Koristili su tri metode ekstrakcije:
- Grejanje kore u limenom sudu — postupak inspirisan praksom naroda Mi'kmaq iz Nove Škotske, koji tradicionalno koriste brezin katran u farmaciji.
- Suva destilacija u zatvorenoj podzemnoj jami (anaerobni uslovi), modelujući moguće neandertalske tehnike.
- Paljenje kore pored kamene površine i struganje kondenzovanog katrana sa kamena, još jedna rekonstrukcija periodskog postupka.
Rezultati testova
Biološka ispitivanja sprovedena na Cape Breton University pokazala su da su uzorci katrana dobijeni različitim metodama imali varijabilnu, ali pozitivnu antibakterijsku aktivnost protiv Staphylococcus aureus, bakterije često povezane sa infekcijama rana. Katran nije imao dejstvo protiv Escherichia coli, a u poređenju s uobičajenim antibioticima pokazao se slabijim od gentamicina.
„Supstanca koju su Neandertalci pravili pre 200.000 godina, kako sada znamo, poseduje i antibakterijska svojstva,“ kaže Matthias Bierenstiel, profesor hemije i koautor studije.
Autori napominju i praktičnu prednost: katran je izuzetno koncentrisan — samo 0,2 g može prekriti oko 100 cm2 kože — što objašnjava kako je mogao biti primenjivan lokalno na povrede.
Značaj nalaza
Ovi rezultati podržavaju ideju da su Neandertalci imali znanja o primeni supstanci u medicinske svrhe i ukazuju na potencijal tradicionalnih i preistorijskih materijala kao izvora novih antimikrobnih supstanci. Autori studije ističu da istrage takvih etnografskih i arheoloških izvora mogu doprineti razvoju ciljanih terapija, posebno u eri rastuće otpornosti bakterija na moderne antibiotike.
Istraživanje je objavljeno u časopisu PLOS One.
Pomozite nam da budemo bolji.

























