Nova studija pokazuje da suše, pojačane klimatskim promenama, mogu koncentrisati prirodne antibiotike u tlu i selektovati bakterije sa genima za otpornost. Analiza pet skupova podataka iz SAD, Kine i Evrope i laboratorijski eksperimenti ukazuju na povećanu zastupljenost proizvođača antibiotika i gena rezistencije u sušnim uslovima. Pored toga, postojala je snažna veza između lokalne suvoće i učestalosti kliničke rezistencije u bolnicama u 116 zemalja, čak i nakon kontrole za nacionalni prihod.
Suše Podižu Rizik Od Bakterija Otpornih Na Antibiotike, Pokazuje Studija

Povećana učestalost i intenzitet suša usled klimatskih promena mogu stvoriti okolnosti koje podstiču pojavu bakterija otpornih na antibiotike, pokazuje nova studija. Iako je prekomerna upotreba antibiotika u medicini i dalje glavni pokretač rezistencije, istraživanje ukazuje da i procesi u prirodnim ekosistemima — posebno u tlu tokom suše — mogu doprineti širenju gena otpornosti.
Šta su istraživači otkrili?
Tim sa California Institute of Technology (Caltech) analizirao je pet nezavisnih skupova podataka iz SAD, Kine i Evrope koji obuhvataju različita zemljišna staništa (obradive površine, travnjake, šume i močvare). U sva tri regiona i u svim staništima, sušni uslovi bili su povezani sa povećanom zastupljenošću genetskog materijala od bakterija koje proizvode antibiotike i sa porastom gena koji daju otpornost.
Laboratorijski dokazi
U pratećim laboratorijskim eksperimentima naučnici su stvorili „mini-ekosistem“ tla, dodali poznati antibiotik i simulirali sušu sušenjem uzorka. Sušenje je povećalo lokalnu koncentraciju antibiotika u tlu. Bakterijski sojevi koji su već imali otpornost preživeli su i u suvim i u vlažnim uslovima, dok su osetljivi sojevi skoro potpuno nestali u suvim uslovima. Kao rezultat, tlo je nakon suše bilo obogaćeno i proizvođačima antibiotika (koji su prirodno otporni na vlastite spojeve) i bakterijama koje nose gene rezistencije.
"Slično tome, bakterije otporne na antibiotike i geni koji im daju tu otpornost nastali su znatno pre medicine i predstavljaju prirodnu odbranu protiv bakterija koje proizvode antibiotike," objašnjava mikrobiološki ekolog Timothy Ghaly (Macquarie University) u pratećem komentaru.
Povezanost sa kliničkom rezistencijom
Autori su takođe ispitali podatke iz bolnica u 116 zemalja i pronašli snažnu vezu između učestalosti rezistencije u kliničkim sredinama i lokalnog indeksa suvoće (aridity index). Ta veza je opstala i nakon kontrole za nacionalni prihod, što sugeriše da klimatski uslovi u prirodnim ekosistemima mogu delovati kao dodatni, nezavisni faktor koji utiče na evoluciju patogena u izgrađenom okruženju.
Šta to znači za javno zdravlje?
Iako studija ne dokazuje direktnu kauzalnost između pojedinačnih epizoda suše i povećanja kliničke rezistencije, ona predstavlja snažan dokaz da klimatske promene, a naročito intenzivnije i češće suše, imaju potencijal da pojačaju rizik od širenja gena otpornosti. Autori naglašavaju potrebu za integrisanjem ekoloških i kliničkih pristupa u praćenju i kontrolisanju rezistencije na antibiotike.
Zaključak i preporuke
Studija, objavljena u časopisu Nature Microbiology, poziva na širu međunarodnu saradnju između stručnjaka za životnu sredinu, agronomije, veterine i javnog zdravlja kako bi se pratili ekološki rezervoari otpornosti i razvile strategije za smanjenje prenosa rezistentnih gena u bolničke i urbane sisteme. Prevencija preterane upotrebe antibiotika ostaje ključna, ali ovo istraživanje ukazuje da je važno pratiti i klimatske i zemljišne faktore koji oblikuju mikrobiološku dinamiku.
Pomozite nam da budemo bolji.




























