Nova studija američkih i kanadskih istraživača, praćena 218 ispitanika do 12. godine, povezuje izloženost nekim PFAS supstancama sa nižom gustinom kostiju. Najizraženija povezanost zabeležena je između PFOA i niže gustine kostiju podlaktice u 12. godini, a efekat je bio jači kod devojčica. Istraživanje je opservaciono i ne dokazuje uzročnost, ali upozorava na mogući mehanizam preko poremećaja vitamina D i poziva na dalja dugoročna ispitivanja.
‘Forever’ Hemikalije (PFAS) Povezane Sa Smanjenom Gustinom Kostiju Kod Dece, Nova Studija Upozorava

Rastuće zabrinutosti zbog tzv. „forever“ hemikalija dobile su novu potvrdu: međunarodna studija ukazuje na povezanost između izloženosti nekim PFAS supstancama i niže gustine kostiju kod dece.
Šta su PFAS i šta je istraživanje pokazalo
Per- i polifluoroalkilne supstance (PFAS) nazivaju se „forever“ jer dugo opstaju u životnoj sredini. Koriste se decenijama u raznim industrijama i nalaze se u tekstilu, ambalaži, elektronici i čistilima, ali i u vodi i hrani.
U studiji su istraživači iz SAD i Kanade pratili 218 dece do 12. godine života i merili koncentracije nekoliko PFAS u krvi: PFHxS, PFOS, PFOA i PFNA. Autori su uporedili te nivoe sa merenjima gustine kostiju na različitim lokacijama skeleta.
Ključni nalazi
- Povezanost između PFOA i niže gustine kostiju podlaktice u 12. godini bila je najočiglednija.
- Povezanosti za druge PFAS su varirale u zavisnosti od perioda izloženosti, što sugeriše da je uzrast važan faktor u osetljivosti.
- Efekat je bio izraženiji kod devojčica, što autori ističu kao smer za buduća istraživanja.
- Procena istraživača kaže da razlika između ekstremnih nivoa PFAS u uzorku može odgovarati otprilike do 30% veće verovatnoće preloma kostiju — međutim, to je procena, ne konačan zaključak.
Ograničenja i mogući mehanizmi
Radi se o opservacionoj studiji, što znači da ne dokazuje uzročnost. Ipak, nalazi su dovoljno značajni da opravdaju dalje dugoročne studije koje bi pratile decu kroz tinejdžerski period i odraslo doba.
Istraživači ukazuju na ranije dokaze da neke PFAS mogu poremetiti metabolizam vitamina D, što je jedan od mogućih mehanizama koji bi objasnio uticaj na rast i mineralizaciju kostiju.
„Ovi nalazi doprinose rastućem dokazu da izloženost PFAS ranog života može imati dugoročne zdravstvene posledice“, navodi epidemiološkinja Jessie Buckley sa Univerziteta Severna Karolina.
Širi kontekst i preporuke
PFOA je među najviše proučavanim PFAS i IARC ga je svrstao u grupu 2B (mogući kancerogen). PFOS i druge supstance povezane su sa različitim štetnim ishodima, uključujući razvojne probleme. PFOA je takođe uvršten u mere Kontrole pod Stokholmskom konvencijom, ali PFAS i dalje ostaju rasprostranjeni u životnoj sredini.
Dok se radi na uklanjanju najštetnijih PFAS iz okoline, stručnjaci preporučuju smanjenje izloženosti gde je moguće: korišćenje prečišćivača vode koji uklanjaju PFAS (ako su dostupni), izbegavanje tekstila i proizvoda sa oznakama „stain-resistant“ ili „non-stick“ bez potvrde o sigurnosti, i praćenje lokalnih izveštaja o zagađenju vode.
Studija je objavljena u Journal of the Endocrine Society. Autori naglašavaju potrebu za daljim istraživanjima koja će pratiti razvoj kostiju tokom adolescencije i odraslog doba kako bi se potvrdile i bolje razumeli ove veze.
Pomozite nam da budemo bolji.




























