Novo istraživanje iz Bavarske pokazuje da toplija post‑zimska proleća ubrzavaju izlazak svih pet ispitanih vrsta pčela i osa, ali često na račun njihovih masnih rezervi. Analiza skoro 15.000 jedinki i 14.921 zabeleženog izlaska ukazuje da kasniji izlazak i temperaturne fluktuacije dovode do značajnog pada skalirane telesne mase — u nekim slučajevima i do 34%. Autori upozoravaju da toplija i promenljivija proleća mogu ugroziti prolećne vrste, poremetiti oprašivačke usluge i izazvati šire ekološke posledice.
Topla proleća isprazne zalihe: novo istraživanje otkriva kako klimatske promene ugrožavaju pčele i ose

Topla prolećna vremena mogu delovati bezopasno, pa čak i prijatno. Za pčelu ili osu zatvorenu u kokonu, međutim, ranije i toplije proleće može značiti da istroše zalihe pre nego što uopšte stupe u odrasli život.
To je suština velikog istraživanja iz Bavarske kojim su dr Cristina Ganuza i prof. Ingolf Steffan‑Dewenter sa Biocentra Univerziteta u Würzburgu analizirali učinak post‑zimskih temperatura na pet vrsta divljih pčela i osa. Tim je pratio skoro 15.000 prezimljenih jedinki s 161 lokacije, izložio ih trima kontrolisanim prolećnim tretmanima (hladno, toplo, vruće) i zabeležio vreme izlaska i telesnu kondiciju.
Glavni nalazi
U svim grupama insekti su u proseku izlazili najranije u vrućem tretmanu i najkasnije u hladnom. Ipak, efekti nisu bili jednaki za sve populacije: vrste i populacije iz toplijih oblasti često su reagovale snažnije, dok su neke jedinke iz hladnijih regiona pokazivale obrnute obrasce.
Timska analiza 14.921 izlaska iz 6.449 gnezda i merenje 3.748 pčela pokazala je da kasniji izlazak generalno korelira sa nižom skaliranom telesnom masom (proxy za masne rezerve). U najekstremnijim slučajevima smanjenje je dostizalo do 34% — što znači značajno slabiji početak životnog ciklusa za te jedinke.
Različiti rizici po vrste
Autori prave razliku između vrsta koje prezimljavaju kao gotovo potpuno razvijeni odrasli organizmi (obično ranije u sezoni) i onih koje prezimljavaju u ranijem razvojnom stadijumu i završavaju razvoj u proleće (kasnije vrste). Kod prolećnih vrsta iz hladnijih regiona topliji uslovi često su dovodili do većeg trošenja energetskih rezervi pre izlaska.
Suprotno tome, kod Heriades truncorum — letačke vrste — ženke u toplim i vrućim tretmanima ponekad su izlazile ranije i sa većom skaliranom masom, što ukazuje da nekim kasnijim vrstama toplija proleća mogu povremeno pomoći ako mogu brzo dovršiti razvoj i ostati u sinhronizaciji sa cvetnim resursima.
Ne samo prosečne temperature — i fluktuacije su važne
Interesantan nalaz bio je da jedinke izložene prirodnim, dnevnim fluktuacijama temperature (spoljni kontrolni uslov) imale su nižu skaliranu masu nego one držane u stabilnijim temperaturama tretmana, čak i kada je prosečna temperatura bila slična. To ukazuje na to da temperaturne oscilacije i toplotni talasi mogu dodatno ubrzati gubitak energije kod insekata.
Ograničenja i otvorena pitanja
Autori napominju da nisu mogli potpuno razgraničiti genetsku lokalnu adaptaciju od majčinskih ili transgeneracijskih efekata jer nisu odgajali drugu generaciju pod kontrolisanim uslovima. Neki statistički isprepleteni efekti zahtevaju oprez pri tumačenju. Takođe ostaju nepoznanice o tome kako smanjena početna masa utiče na sposobnost oprašivanja, preživljavanja i reprodukcije u polju.
Zašto je ovo važno
Pčele i ose igraju ključnu ulogu u oprašivanju i drugim ekološkim interakcijama. Ako toplija i promenljivija proleća istroše njihove energetske rezerve pre izlaska, to može destabilizovati njihove populacije i poremetiti oprašivačke usluge, sa posledicama po biljke, useve i lokalne lance ishrane.
Zaključak: Klimatsko zagrevanje utiče ne samo na kada insekti izlaze, već i na to koliko dobro su pripremljeni za odrasli život — naročito za vrste iz hladnijih regiona i one koje prezimljavaju u ranijim razvojim stadijima.
Detaljan izveštaj objavljen je u časopisu Functional Ecology.
Pomozite nam da budemo bolji.




























