Iz olupka Ilovik-Paržine 1, potonulog pre oko 2.200 godina u Jadranu, identifikovani su slojevi borovog katrana i mešavine katrana sa pčelinjim voskom koji su štitili trup. Analize molekula i polena u 10 uzoraka ukazuju na višestruke nanose premaza u različitim lukama tokom života broda. Statistički podaci sugerišu najmanje četiri do pet slojeva, a dokazi ukazuju da je brod izgrađen u Brundiziju i da je održavan duž trgovačkih ruta.
Rimski Premaz Koji Je Sačuvao Brod: Olupak Iz Jadrana Otkriva Tehnike Starije 2.200 Godina

Iz ostataka rimskog broda koji je potonuo u Jadranskom moru pre oko 2.200 godina, istraživači su izvukli retke dokaze o tome kako su antički brodograditelji održavali trupove vodonepropusnim decenijama nakon gradnje. Olupak Ilovik-Paržine 1, pronađen 2016. pod svega 4 metra vode, sačuvao je slojeve premaza koji otkrivaju praktične, ali sofisticirane tehnike održavanja plovila.
Zakopavanje broda pod sedimentom ograničilo je dotok kiseonika i usporilo procese raspadanja koje intenziviraju mikroorganizmi i brodske crve, što je omogućilo očuvanje organskog materijala i tragova premaza.
„U arheologiji se malo pažnje posvećuje organskim materijalima za hidroizolaciju. Ipak, oni su esencijalni za plovidbu na moru ili rekama i predstavljaju prave svedoke davnih pomorskih tehnologija,“
— Armelle Charrié-Duhaut, University of Strasbourg
Tim na čelu sa Armelle Charrié-Duhaut analizirao je deset uzoraka premaza uzetih sa olupka koristeći kombinovanu metodologiju: molekularne, polenske, strukturne i statističke analize. U svim uzorcima prisutan je borov katran (pine tar / pitch), a u bar jednom uzorku nađeni su i tragovi mešavine katrana i pčelinjeg voska — upravo poput Plinijeve opisa zopisse („katran natopljen slanom vodom i voskom“).
Zbog lepljive prirode katrana, premazi su zarobili i zadržali čestice polena iz mesta gde su bili proizvedeni ili naneti. Analiza polena otkrila je mešavinu biljnih taxa tipičnih za priobalne i kontinentalne oblasti Jadrana i šireg mediteranskog područja: bor, hrast, kleka, maslina, ruža kamenka (Cistus), predstavnici porodice Asteraceae (tratinčice), kao i vlažne vrste poput lešnika i jasena.
Takva raznovrsnost polena ne ukazuje na jedno mesto porekla — naprotiv, sugeriše da je premaz nanosio više puta tokom životnog veka broda, u različitim lukama i regionima. Statistička analiza pokazala je najmanje četiri do pet slojevitih aplikacija premaza, što podržava hipotezu o redovnom održavanju dok je brod plovio duž trgovačkih ruta.
Na osnovu kombinacije hemijskih i polenskih tragova istraživači zaključuju da je brod verovatno građen u Brundiziju (današnji Brindisi, Italija), gde je dobijao prvu hidroizolaciju, a potom je tretman povremeno obnavljan u drugim lukama duž njegove rute.
Zašto je otkriće važno?
Ovo istraživanje pruža redak uvid u praktične aspekte pomorskog života u rimsko doba: ne samo da su gradili trajne brodove, već su i imali organizovane prakse za njihovo održavanje. Korišćenje interdisciplinarnog pristupa omogućilo je da se brod sagleda kao živa celina čiji su konstrukcija, popravke i kretanja rekonstruisani daleko iznad puke deskripcije materijala.
Rad je objavljen u časopisu Frontiers in Materials.
Pomozite nam da budemo bolji.




























