Istraživanje koje je analiziralo 178 konzervi lososa prikupljenih u Zalivu Aljaske i Bristol Bayu (1979–2021) otkrilo je porast anisakida kod chum (keta) i pink (ružičasti) lososa. Povećanje ovih parazita može ukazivati na funkcionalan hranidbeni lanac i stabilne populacije domaćina, uključujući morske sisare. Autori napominju ograničenja zbog procesa konzervisanja, ali smatraju da rezultati daju pozitivan signal o stanju ekosistema.
Konzervirani losos star 40 godina otkriva skriveni znak oporavka okeana

Otkrivanje crva u ribi obično izaziva odbojnost, ali novo istraživanje pokazuje da prisustvo određenih parazita može biti pozitivan signal o zdravlju morskog ekosistema. Naučnici su pregledali arhivske konzerve lososa i utvrdili da su nematode iz grupe anisakida češće kod nekih vrsta u periodu 1979–2021, što sugeriše da su hranidbeni lanci bili dovoljno funkcionalni da podrže njihov životni ciklus.
Kako su istraživači radili
Natalie Mastick i njen tim otvorili su 178 konzervi lososa koje je obezbedila Seafood Products Association iz Sijetla. Konzerve su sadržale filete četiri vrste lososa prikupljenih u Zalivu Aljaske i Bristol Bayu tokom 42 godine. Istraživači su pregledali tkivo fileta i prebrojali anisakide — male parazitske nematode koje se često nalaze u ribljem mesu i čiji životni ciklus uključuje više različitih domaćina.
Glavni rezultati
Tim je otkrio porast broja anisakida kod chum (keta) i pink (ružičasti) lososa u periodu od 1979. do 2021. godine. Kod coho i sockeye lososa, nivo parazita ostao je relativno stabilan. Prema Mastick, povećanje kod nekih vrsta ukazuje da su anisakidi imali pristup svim potrebnim domaćinima da završe životni ciklus, što može biti indikator funkcionalnog hranidbenog weba.
„Anisakidi imaju složen životni ciklus koji integriše mnoge komponente hranidbenog weba. Povećanje njihovog broja ukazuje da su pronašli sve potrebne domaćine za razmnožavanje,“ rekla je Mastick.
Zašto je to važmo za okean
Povećanje anisakida može odražavati stabilnost ili oporavak populacija ključnih domaćina, uključujući kril i morske sisare, jer se anisakidi mogu razmnožavati samo u crevima morskih sisara. Istraživači navode da su za ovakav trend mogle doprineti mere zaštite iz 1970-ih, kao što su američki Marine Mammal Protection Act i Clean Water Act iz 1972. godine, koje su pomogle oporavku nekih populacija morskih sisara i poboljšanje kvaliteta vode.
Ograničenja studije i bezbednost hrane
Autori upozoravaju da je proces konzervisanja sačuvao spoljašnji oblik anisakida, ali uništio unutrašnje strukture koje su potrebne za precizno određivanje vrsta parazita. Zbog toga nisu mogli tačno identifikovati sve vrste anisakida u uzorcima. Takođe je važno napomenuti da su anisakidi u konzervama nepokretni i ne predstavljaju rizik za potrošače jer su ribe bile termički obrađene tokom konzervisanja; međutim, sirova ili nedovoljno termički obrađena riba zaražena anisakidima može predstavljati rizik po zdravlje ljudi.
Ovo istraživanje pokazuje kako istorijski sačuvani primerci hrane mogu poslužiti kao vredan izvor podataka za praćenje promena u morskim ekosistemima tokom decenija i podstiče dalja istraživanja i monitoring.
Pomozite nam da budemo bolji.




























