Studija u pet evropskih zemalja na 37 vrsta i 2.701 merenju pokazala je da urbane ptice u proseku više beže od žena nego od muškaraca — muškarci su mogli prići oko 7,5 m, oko 1 m bliže nego žene. Distanca bega znatno varira po vrstama, od oko 3,5 m kod golubova do 16,2 m kod zelenih pivki. Istraživači navode moguće objašnjenja kao što su miris, oblik tela ili hod, ali sve teorije su zasad spekulativne i potrebna su dalja istraživanja.
Studija: Urbane ptice češće beže od žena nego od muškaraca — muškarci mogu prići oko 1 m bliže

Studija sprovedena u pet evropskih zemalja pokazuje da se ptice koje žive u gradovima generalno plaše žena više nego muškaraca. Istraživači su utvrdili da su muškarci u proseku mogli da se približe pticama do 7,5 m pre nego što bi one poletjele — oko jedan metar bliže nego žene.
Kako je sprovedeno istraživanje
Eksperiment je izveden u parkovima i zelenim površinama u Češkoj Republici, Francuskoj, Nemačkoj, Poljskoj i Španiji, obuhvatajući 2.701 zasebno merenje i 37 vrsta ptica. Parovi muškaraca i žena slične građe oblačili su se u istu boju, kretali se pravolinijski prema pticama i gledali ih dok su prilazili — sve da bi se kontrolisali vizuelni i kontekstualni faktori.
Glavni nalazi
Rezultati su bili konzistentni za sve posmatrane vrste: muškarci su u proseku mogli da se približe bliže nego žene. Neke vrste su bile znatno opreznije od drugih:
- Golubovi su dopuštali približavanje do oko 3,5 m.
- Long-tailed tit (dugorepa sinica) oko 3,6 m.
- Svrake su poletjele na prosečnih 13 m.
- Zelene pivke (green woodpeckers) bežale su pri oko 16,2 m.
Studija je takođe pokazala da su muške jedinke ptica generalno tolerantnije prema prilazu ljudi nego ženke iste vrste. Još jedan interesantan nalaz: kada su posmatrači započinjali prilazak sa veće udaljenosti, ptice su češće ranije uzletele — istraživači to tumače kao procenu da je takav prilaz 'namerniji' i potencijalno predstavlja veći rizik od predatora.
Moguća objašnjenja — i zašto su spekulativna
Autori navode nekoliko potencijalnih faktora koje ptice mogu da detektuju: razlike u mirisu, telesnom obliku, načinu hoda (gaitu) ili u drugim suptilnim signalima. Tradicionalno se verovalo da ptice pretežno oslanjaju na vid i sluh, ali novija istraživanja ukazuju da i čulo mirisa može imati ulogu u proceni predatora.
Dr Federico Morelli, Univerzitet u Torinu: Identifikovali smo fenomen, ali zaista ne znamo zašto.
Prof. Daniel Blumstein, UCLA: Uvereno verujem u rezultate, ali trenutno ne mogu dati definitivno objašnjenje — mogući su miris, način hoda ili drugi signali koje ptice detektuju.
Zaključak
Autori ističu da pojačani strah ptica od žena pokazuje njihovu sofisticiranu procenu okoline i da i najmanje razlike u ljudskom ponašanju i izgledu mogu uticati na reakcije divljih životinja. Međutim, naglašavaju da su objašnjenja zasad spekulativna i da su potrebna dodatna istraživanja.
Pomozite nam da budemo bolji.


































