Australijski istraživači sa Griffith University otkrili su vezu između smanjene funkcije glifmatičkog sistema i sindroma hroničnog umora (ME/CFS). Studija (31 pacijent vs. 27 kontrola) koristila je neinvazivnu MRI-metodu za procenu protoka cerebrospinalne tečnosti i našla izraženiju disfunkciju u desnoj hemisferi. Veća disfunkcija korelirala je sa problemima sna i "mozgovnom maglom". Rezultati su preliminarni i zahtevaju veća, dublja istraživanja.
Po Prvi Put Povezana Disfunkcija Glifmatičkog Sistema Sa Sindromom Hroničnog Umora (ME/CFS)

Naše razumevanje mozga menja se zahvaljujući otkrićima o sistemu za "čišćenje" mozga — glifmatičkom (glymphatic) sistemu. Nova preliminarna studija istraživača sa Griffith University u Australiji dovodi u vezu disfunkciju ovog sistema sa simptomima sindroma hroničnog umora (ME/CFS).
Šta je glifmatički sistem?
Glifmatički sistem je mreža kroz koju cerebrospinalna tečnost (CSF) prolazi duž peri-vaskularnih kanala i pomaže uklanjanju metaboličkog otpada iz mozga. Većina saznanja potiče iz eksperimenata na životinjama i ukazuje da je ovaj proces naročito aktivan tokom sna.
Detalji studije
Autori studije, objavljene u Frontiers in Neuroscience, skenirali su mozgove 31 osobe sa dijagnozom ME/CFS i uporedili ih sa 27 zdravih kontrola. Umesto invazivnog ubrizgavanja „tragera“ u CSF, koristili su neinvazivnu MRI-metodu koja procenjuje difuziju cerebrospinalne tečnosti u malim kanalima oko krvnih sudova kao indikator funkcije glifmatičkog sistema.
"Ovo je prvo istraživanje koje pomoću MRI-ja pokazuje smanjenu funkciju glifmatičkog sistema kod ME/CFS, pružajući mehanističko objašnjenje za inflamatorne promene prijavljene ranije," kaže dr Kiran Thapaliya, neuroimunolog koji je učestvovao u radu.
Ključni nalazi
Glavni rezultati pokazuju znakove smanjene funkcije glifmatičkog sistema kod osoba sa ME/CFS, koji su bili koncentrisani pretežno u desnoj hemisferi mozga. Intenzitet disfunkcije korelirao je sa jačim simptomima poremećaja sna i poteškoćama sa koncentracijom ("mozgovna magla"). Autori ističu da je hemisferna asimetrija ranije zabeležena i kod drugih neuroloških oboljenja, poput Parkinsonove bolesti, temporalne epilepsije i ALS-a.
Šta ovo znači?
Ako glifmatički sistem ne uklanja efikasno otpadne i toksične supstance, to može doprineti ili pogoršati inflamaciju u centralnom nervnom sistemu, što bi moglo biti jedan od faktora koji stoje iza neuroloških simptoma ME/CFS. Ova hipoteza poklapa se sa nalazima upalnih i imunoloških markera koji su ranije otkriveni kod pacijenata.
Ograničenja i naredni koraci
Studija je mala i preliminarna: uzorak od 31 pacijenta i 27 kontrola nije dovoljan za konačne zaključke. Metoda je indirektna i procenjuje protok CSF-a, a ne direktno snimanje celog sistema. Potrebne su veće, kontrolisane studije, po mogućnosti sa dugoročnim praćenjem i kombinacijom različitih metoda snimanja, kako bi se potvrdio uzročni odnos i razumele posledice asimetrije.
Autori se nadaju da će ovi rezultati podstaći razvoj neprouzročnih dijagnostičkih alata i novih terapeutskih pristupa za pacijente sa ME/CFS.
Studija: Frontiers in Neuroscience
Institucija: Griffith University, Australija
Ključni istraživači: Dr Kiran Thapaliya, dr Sonya Marshall-Gradisnik (National Center for Neuroimmunology and Emerging Diseases)
Pomozite nam da budemo bolji.




























