Studija u Plants, People, Planet otkriva da su ljudi pre oko 4.000–5.000 godina preneli avokado iz Južne u Centralnu Ameriku. Genetska analiza 47 landrejsa (32 iz Nikaragve) pokazuje vezu sa južnoameričkim populacijama. Lokalni landrejsi su otporniji na trulež korena i prilagođeni vlažnim uslovima, što ih čini važnim izvorom genetske raznolikosti za zaštitu komercijalne proizvodnje, naročito dominacije sorte Hass.
Avokado kroz vreme: Kako su ljudi pre ~5.000 godina preneli plod u Centralnu Ameriku i zašto je to važno danas

Pre oko 5.000 godina ljudi su preneli avokado iz delova Južne Amerike i zasadili ga u vlažnim nizijama današnje Nikaragve i obalnog dela Hondurasa. Nova genetska studija objavljena u časopisu Plants, People, Planet pokazuje da su ti lokalni primerci (landrejsi) genetski različiti od komercijalnih sorti i da potiču iz južnih populacija avokada.
Ključni nalazi istraživanja
Istraživači su analizirali DNK 47 autohtonih landrejsa avokada (od kojih je 32 iz Nikaragve) i uporedili ih sa genetskim podacima iz više od 200 drugih linija. Uzorci iz južnog Meksika povezani su sa visokoplaninskim, ancestralnim populacijama, dok su landrejsi iz nikaragvanskih nizija genetski povezani sa populacijama južnije, uključujući obalu Kolumbije. To upućuje na prenošenje avokada kroz migracije ljudi pre oko 4.000–5.000 godina.
Malo o metodologiji i terenu
Tim arheobotaničara i genetičara, među kojima su Kevin Wann i Logan Kistler iz Smithsonian National Museum of Natural History, sakupljao je uzorke listova i pratio lokalne prakse gajenja u južnom Meksiku, Nikaragvi i obalnom Hondurasu. Terenski rad uključivao je razgovore sa seljacima koji i danas uzgajaju lokalne varijante i koriste tradicionalne prakse — informacije koje su bile ključne za tumačenje genetskih podataka.
Zašto je ovo bitno danas?
Današnja globalna proizvodnja avokada je u velikoj meri zasnovana na jednoj kultivari — Hass — koja čini više od 80% komercijalne proizvodnje; 2024. je proizvedeno preko 11 miliona metričkih tona. Hass se u velikoj meri razmnožava cijepljenjem (grafting), što znači da velike površine nose praktično isti genetski materijal. Takva niska genetska raznolikost povećava rizik od bolesti i štetnih promena klime.
Suprotno tome, lokalni landrejsi iz nikaragvanskih nizija pokazuju veću otpornost na trulež korena i bolju prilagodljivost na tople i vlažne uslove. Neki farmeri čak prišivaju grane komercijalnih sorti na autohtona stabla zbog njihove otpornosti, što ilustruje važnost lokalnih genetskih resursa za održivu proizvodnju.
Šira poruka
„Konzervacija genetskih resursa najbolja je zaštita od nepoznatih klimatskih pretnji“, kaže Kevin Wann, ukazujući da je istorija pokazala kako jedna nova bolest može ozbiljno ugroziti ekonomiju zasnovanu na jednom klonu.
Očuvanje i bolje proučavanje landrejsa iz Centralne Amerike može pomoći u diversifikaciji genetske osnove avokada i zaštiti globalne proizvodnje od budućih bolesti i klimatskih promena.
Napomena o terenskom radu
Terenski rad je bio izazovan: istraživači su se suočavali sa trovanjem hranom i ujedom osa, ali su i stekli dragocene lokalne uvide — pa i prve degustacije avokada za neke članove tima.
Pomozite nam da budemo bolji.




























