Prošla je godina od nesreće u kojoj je obučni avion Bangladeškog vazduhoplovstva srušio školu Milestone u Daki, usmrtivši 36 ljudi i povredivši više od 160. Istražna komisija navodi nepridržavanje građevinskih propisa, više od 600 objekata blizu aerodroma koji krše ograničenja visine, nedovoljnu obuku pilota i slab nadzor. Pun izveštaj je navodno predat vladi, ali još nije objavljen, pa porodice zahtevaju transparentnost, kompenzacije i bolju podršku preživelima.
Godinu dana od pada vojnog aviona na školu u Daki: Porodice traže odgovore i obećanja ostaju neispunjena

Prošla je godina od tragičnog trenutka kada je obučni avion Vazduhoplovstva Bangladeša pao na privatnu školu Milestone u prestonici Daki, usmrtivši 36 osoba, većinom dece, i povredivši više od 160 učenika, nastavnika i prolaznika.
Dogodilo se 21. jula 2025. godine oko 13:00 po lokalnom vremenu, kada se avion srušio u naseljenom delu Uttare. U roku od nekoliko minuta mirna školska svakodnevica pretvorila se u scenu haosa: zgrade su gorele, deca su bežala, a spasilačke ekipe satima su pretraživale ugljenisane ruševine pokušavajući da pronađu preživele.
Kako je komisija ocenila nesreću
Prema kopiji izveštaja istražne komisije do koje je došao BBC Bengali, komisija je ukazala na više sistemskih propusta:
- Nepridržavanje građevinskih propisa: zgrada Milestone škole nije bila u potpunosti usklađena s propisima; više od 600 objekata u blizini Međunarodnog aerodroma u Daki prekoračilo je ograničenja visine.
- Ljudski faktor: pilot obučnog aviona nije imao dovoljnu obuku, a novčana i operativna kontrola nad letovima obuke bila je nedovoljna.
- Tehnička analiza: komisija nije našla dokaze o tehničkoj greški na avionu, što je u suprotnosti s ranijim izjavama oružanih snaga da je došlo do mehaničkog kvara.
Traženje odgovornosti i zahtevi porodica
Izveštaj je navodno predat vladi u novembru, ali njegovi potpuni nalazi još uvek nisu javno objavljeni, zbog čega porodice žrtava i preživeli zahtevaju transparentnost. Među glavnim zahtevima su:
- javno objavljivanje punog izveštaja komisije,
- kompenzacija za porodice poginulih i finansijska i medicinska podrška za preživele,
- revizija pravila i bezbednosnih procedura za obučne letove nad naseljenim područjima i stroža kontrola gradnje u zoni aerodroma.
Život preživelih posle nesreće
Mnogi učenici i nastavnici koji su preživeli i danas se suočavaju sa teškim posledicama: opekotine, fizička onesposobljenost, poremećaji sna i posttraumatski stres. Šestogodišnja priča Nure Jannat Yusha ilustruje koliko duboko trauma utiče na živote: „Čak i sada, ako vidim avion, uplašim se. Ne mogu da zaspim; u snovima me neko baca u vatru“, rekla je za BBC Bengali. Njena majka, Yasin Akter, navodi da je Nurein raniji san — da postane plesačica — sada izbledeo.
Porodice takođe ističu konkretne bezbednosne propuste: jedna zgrada u kojoj je došlo do nesreće imala je samo jedan izlaz za nekoliko stotina učenika, što je dodatno pogoršalo posledice požara i evakuacije.
Odgovor vlasti
Zvaničnici su obećali podršku: ministar zdravlja Sardar Sakhawat Hossain izjavio je da će vlada pomoći preživelima kojima je potrebno dalje lečenje, dok je Zubaida Rahman, supruga premijera pomenuta na događaju, pohvalila hrabrost preživelih. Ipak, porodice tvrde da su preporučene kompenzacije iz izveštaja još uvek nisu sprovedene.
Zaključak: Iako je istraga ukazala na jasne propuste u obuci pilota i urbanističkom planiranju, nedostatak javne transparentnosti i sporost u sprovođenju preporuka ostavljaju porodice bez odgovora i mnoge preživele bez pune podrške. Godišnjica nesreće podseća na hitnu potrebu za reformama kako bi se sprečile slične tragedije u budućnosti.
Pomozite nam da budemo bolji.
























