U Engleskoj se zabrane zalivanja crevom šire kao odgovor na rekordno niske nivoe reka i rezervoara. Mnogi baštovani krive dotrajalu infrastrukturu i curenja — Ofwat procenjuje gubitak ~793 miliona galona (3 milijarde litara) dnevno — dok se rast data centara navodi kao dodatni pritisak na zalihe. Stručnjaci pozivaju na zamenu starih cevi i sistemska rešenja, a domaćinstvima nude praktične savete za štednju vode.
U Engleskoj se šire zabrane zalivanja crevom — bes se preusmerava na curenja i AI centre za podatke

Zabrane zalivanja crevom postaju sve raširenija u Engleskoj dok dugotrajne vrućine iscrpljuju reke i rezervoare. Umesto da krive samo komšije, mnogi baštovani preusmeravaju bes na dotrajalu infrastrukturu, masovna curenja i rastući broj data centara koji troše velike količine vode.
Poslednjih dana, nakon što je Thames Water uveo zabranu, milionima korisnika u Engleskoj uvedena su ograničenja koja su već važila kod dobavljača kao što su Welsh Water, Anglian Water, Affinity Water, Southern Water, Cambridge Water i South East Water.
Ogorčenje, izuzeća i politička debata
Zabrane su postale i političko pitanje: samo neke grupe na prioritetnim listama imaju pravo na izuzeće, uključujući određene osobe sa invaliditetom i one sa medicinskim potrebama. To je izazvalo osećaj nepravde kod nekih domaćinstava — deo ljudi kaže da se oseća kao da ih komšije posmatraju kada koriste vodu u skladu sa izuzećima.
"Ako ne zatvore slavine, i dalje ću koristiti crevo," rekao je Harry (24) iz Eseksa, sumirajući osećanje mnogih baštovana koji pokušavaju da spasu biljke u ekstremnoj vrućini.
Koliko se vode gubi i ko je kriv?
Regulator Ofwat procenjuje da Engleska i Vels svakodnevno gube gotovo 793 miliona galona (oko 3 milijarde litara) pitke vode zbog curenja iz mreže. Greenpeace UK ocenjuje da je ta količina otprilike pet puta veća od onoga što bi uštedela potpuna zabrana zalivanja crevom na teritoriji čitavog Ujedinjenog Kraljevstva.
U isto vreme, rast broja data centara u južnim regionima dodatno je ušao u debatu: organizacija Water UK upozorava da su planovi širenja često "fatalno pogrešni" jer ne uzimaju dovoljno u obzir potrošnju vode.
Stručni glasovi: stanje mreže i dugoročna rešenja
Iz perspektive upravljača vodnim resursima, mere su nužne. Daniel Johns iz Water Resources East upozorava da su nivoi reka pali na "najniže vrednosti ikada" i da kompanije nemaju mnogo izbora dok se situacija ne stabilizuje.
Vanessa Speight, profesorka sistema vodosnabdevanja na Univerzitetu u Šefildu, kaže da je mreža u proseku stara oko 80 godina i da je zamena dotrajalih cevi i obnova infrastrukture ključni dugoročni odgovor. Prema njenim rečima, ako bi curenja bila adekvatno sanirana, potreba za čestim zabranama zalivanja crevom bila bi znatno manja.
Kako se baštovani i domaćinstva mogu prilagoditi
Baštovan Tim Parry sa Isle of Wight savetuje fokus na biljke koje zaista trebaju vodu i postepenu zamenu vrsta tolerantnijih na sušu. Praktikovanja kao što su zalivanje rano ujutru kanama, sakupljanje kišnice u buradima, korišćenje sive vode kada je to moguće i zaštita najvitalnijih ili sentimentalnih biljaka mogu pomoći da se smanji potrošnja.
U situacijama visokog rizika za ranjive grupe, stručnjaci podsećaju i na opasnosti od toplotnog stresa: ekstremne temperature su posebno opasne za starije osobe i one sa hroničnim oboljenjima.
Zaključak
Dok će kratkoročne mere poput zabrana zalivanja možda ublažiti pritisak na vodne resurse, mnogi sagovornici ističu da je pravi odgovor u investicijama u infrastrukturu, boljoj kontroli gubitaka i promišljenom planiranju potrošnje — naročito u regionima gde se koncentrisano grade energetski i podatkovni kapaciteti.
Izvor: Lokalni i nacionalni dobavljači vode, Ofwat, Water Resources East, Water UK, Greenpeace UK, izjave stručnjaka i baštovana.
Pomozite nam da budemo bolji.


































