Al‑Zaidi u Ankari vodi delegaciju koja pregovara o novom naftnom sporazumu, alternativnim rutama izvoza i korišćenju turske ekspertize za infrastrukturne projekte. Glavna sporna tačka su turski uslovi za izvoz — naknada od 7 USD po barelu i minimalnih 1,5 miliona bpd — kao i upravljanje vodnim resursima. Najosetljivije pitanje ostaje prisustvo turskih snaga u severnom Iraku i geopolitički rizici koji mogu usporiti dogovore.
Al‑Zaidi u Ankari: Novi naftni sporazum, „Razvojna ruta” i sporna pitanja vode i bezbednosti

Irački premijer Ali al‑Zaidi boravi u prvoj zvaničnoj poseti Turskoj od stupanja na dužnost u maju, predvodeći visoku delegaciju ministara i zvaničnika. Poseta u Ankari fokusira se na produbljivanje strateške saradnje u oblastima energetike, infrastrukture, vodosnabdevanja i bezbednosti.
Nafta i pregovori o izvozu
Glavna tema razgovora je novi sporazum za izvoz iračke nafte kroz iračko‑turski naftovod, nakon isteka prethodnog ugovora. Tehnička delegacija iz Iraka stigla je u Ankaru kako bi osigurala jednogodišnje produženje važećeg aranžmana dok se ne postigne novi dogovor.
Prema izvorima iz iračkog Ministarstva nafte, Turska je predložila povećanje naknade sa 1,35 USD na 7 USD po barelu i uslov minimalnog kapaciteta od 1,5 miliona barela dnevno, što je prema iračkim zvaničnicima teško prihvatljivo.
Al‑Zaidi pokušava da osigura i alternativne rute izvoza — preko Turske i Sirije do Mediterana — kako bi smanjio zavisnost od Hormuškog moreuza i diversifikovao prihode od nafte i gasa.
Energetski ugovori i razvoj
Irak je tokom posete SAD potpisao energetske sporazume sa američkim kompanijama procenjene na oko 200 milijardi dolara. Vlada planira rast proizvodnje nafte i gasa i širenje izvoza kroz više pravaca kako bi povećala prihode i sigurnost snabdevanja.
„Razvojna ruta” i infrastrukturni prioriteti
Al‑Zaidi traži tursku ekspertizu za infrastrukturne projekte, uključujući takozvanu "Razvojnu rutu" — transportni koridor dug oko 1.200 km koji bi povezivao luku al‑Fao na jugu sa severnim graničnim područjem Irak–Turska–Sirija, kroz železnicu i autoput koji prolaze kroz 10 provincija. Projekat je suočen sa kašnjenjima i bezbednosnim preprekama, a regionalni rivalitet i konkurentski projekti utiču na njegovu privlačnost investitorima.
Voda i regionalni resursi
Upravljanje vodnim resursima biće jedna od ključnih tema — Irak optužuje Tursku za izgradnju brana koje utiču na dotok vode u Tigris i Eufrat. Iračka strana ocenjuje da to pitanje direktno pogađa budućnost miliona stanovnika i zahteva hitna rešenja kroz bilateralne mehanizme.
Bezbednost i prisustvo turskih snaga
Najosetljivije pitanje su turske vojne operacije protiv PKK u severnom Iraku. Procene navode da Turska održava oko 50 baza u provincijama Erbil, Duhok i Nineveh, sa približno 5.000 vojnika i teškom opremom. Iako je PKK sredinom 2025. najavila prve korake ka razoružanju u okviru dogovora sa Ankarom, Turska i dalje smatra prisustvo naoružanih grupa u planinskim oblastima pretnjom svojoj nacionalnoj bezbednosti.
Politički kontekst i očekivanja
U Iraku postoji široka podrška za unapređenje odnosa sa Turskom zbog ekonomskih i tranzitnih prednosti. Međutim, unutrašnja iračka politika, borbe za vlast i geopolitička rivalstva — naročito tursko‑iranski uticaj — predstavljaju značajne prepreke za brz napredak. Analitičari upozoravaju da će al‑Zaidi morati pažljivo da balansira ova pitanja kako bi poseta donela konkretne rezultate.
Zaključak: Poseta u Ankari je pokušaj da se ubrzaju pregovori o nafti, osiguraju alternativni izvozni koridori i privuku turske investicije u infrastrukturne projekte, ali istovremeno nosi niz kompleksnih tehničkih, bezbednosnih i političkih izazova.
Pomozite nam da budemo bolji.

























