Astronomi su identifikovali prvi verovatni par supernovskih ostataka koji potiču od zvezda iz istog binarnog sistema: IC 443 i G189.6+3.3. Analiza 16 godina podataka sa Fermi gama-teleskopa i višespektralna posmatranja pokazuju različite mehanizme zračenja u severnom i južnom delu ostatka G189.6+3.3, usled razlike u gustini okolnog gasa. Simulacije miliona binarnih sistema daju malu verovatnoću slučajnog susedstva (1:1.000 do 1:100), a eksplozije su verovatno bile razdvojene desetinama hiljada godina. Ovaj sistem omogućava direktnije testiranje modela o energiji oslobođenoj u supernovama.
Prvi put u Mlečnom putu: otkriven par „sestrinskih“ supernovskih ostataka iz istog binarnog sistema

Astronomi su otkrili verovatno prvi poznati par supernovskih ostataka koji potiču od dve zvezde koje su nekada formirale binarni sistem. Rad je zasnovan na 16 godina podataka sa Fermi gama-teleskopa, dopunjenih rentgenskim, radio, ultraljubičastim i optičkim posmatranjima.
Istraživači su uočili prigušeni ostatak G189.6+3.3 tik pored dobro proučenog ostatka IC 443 (poznatog kao Meduza). Analiza pokazuje da ova dva ostatka verovatno nisu slučajni susedi, već ostaci dve zvezde koje su, po svemu sudeći, nekada bile vezane gravitacionom vezom i eksplodirale u razmaku od desetina hiljada godina.
Kako su došli do ovog zaključka
Tim je izdvojio slab signal G189.6+3.3 kombinovanjem višedecenijskih podataka iz više opservatorija. Neočekivano, unutrašnjost G189.6+3.3 pokazuje jasan podeljeni obrazac: severni deo dominiraju procesi povezani sa ubrzanim protonima koji proizvode gama-zrake, dok južni deo dominiraju procesi povezani sa ubrzanim elektronima.
Objašnjenje leži u lokalnom okruženju: severni rub ostanka pritiska gusti oblak vodonika, što daje protonima cilj za sudare i stvaranje gama-zraka (putem sudara proton–proton i narednih raspada piona). Južni deo, koji nema takvu gustinu, pokazuje zračenje tipično za ubrzane elektrone (npr. sinhrontron i termički procesi). Posmatranja u ultraljubičastom domenu pokazuju usporavanje udarnog talasa na mestu sudara sa oblakom, što dodatno podržava ovu interpretaciju.
Statistika i vremenska linija
Ranije studije su već dokumentovale interakciju IC 443 sa istim gasnim oblakom, pa je verovatno da su oba ostatka na sličnoj udaljenosti od Zemlje. Istraživači su simulirali milion hipotetičkih binarnih sistema da bi procenili koliko bi često dve nepovezane eksplozije završile ovako blizu jedna drugoj slučajno; dobijene verovatnoće kreću se između ~1:1.000 i ~1:100, što ukazuje na značajnu verovatnoću zajedničkog porekla.
Procene vremena eksplozija sugerišu razliku od reda desetina hiljada godina između dva događaja, što je konzistentno sa scenarijem u kome prva zvezda eksplodira, a njen pratilac kasnije sledi.
Zašto je ovo važno
Umesto oslanjanja isključivo na teorijske modele, ovo otkriće predstavlja realan sistem kojim se mogu testirati ideje o evoluciji masivnih binarnih zvezda, međuzvezdanim interakcijama i uslovima koji utiču na eksplozije. Posebno zanimljivo je to što se na osnovu razmaka između centara eksplozija može direktnije proceniti energija oslobođena u supernovi — vrednost koju su astronomi dosad uglavnom procenjivali iz teorije.
Autori rada, čiji je prvi autor Miltiadis Michailidis (postdok na Stanfordu), navode da će naredni korak biti pretraga sličnih parova u Mlečnom putu kako bi se razumela retkost ovog fenomena i proverile teorije o supernovama i binarnim sistemima. Rad je objavljen 21. jula 2026. u časopisu Nature Communications.
Važna napomena: Otkriće ne znači da su svi susedni ostaci nužno povezani — u ovom slučaju više linija dokaza (višespektralna posmatranja, interakcija sa istim oblakom i statističke simulacije) zajedno čine snažan argument za zajedničko poreklo.
Pomozite nam da budemo bolji.

























