Studija Lutz Sagera otkriva da su razlike u izloženosti PM2.5 česticama znatno veće među državama nego unutar njih: globalni Gini indeks porastao je sa 0,30 na 0,35 do 2020. godine. Oko 1.000.000.000 ljudi — "gušeća milijarda" — izloženo je prosečnim nivoima PM2.5 skoro 12 puta višim od preporuke WHO, pri čemu skoro polovina živi u Indiji. Iako su Evropa i Severna Amerika smanjile koncentracije, Azija i Afrika beleže porast; nedovoljno finansiranje i slabo praćenje pogoršavaju situaciju.
Zašto su neke zemlje znatno više pogođene zagađenjem vazduha od drugih

New Delhi, Indija — Grad je ponovo prekriven gustim smogom posle Diwalija, sa indeksima kvaliteta vazduha koji prelaze bezbedne granice zbog petardi, saobraćajnih emisija i sezonskog spaljivanja useva. Ovaj primer oslikava širi globalni problem: velike razlike u izloženosti opasnim česticama PM2.5 među državama.
Šta pokazuje studija
Studija Lutz Sagera (ESSEC Business School) pokazuje da su najveće razlike u izloženosti sitnim česticama PM2.5 manje unutar pojedinačnih zemalja, a mnogo izraženije između različitih država. Globalni Gini indeks izloženosti PM2.5 porastao je sa 0,30 na 0,35 u periodu od 2000. do 2020. godine, što ukazuje na rastuću nejednakost u tome ko u svetu diše najzagađeniji vazduh.
„Gušeća milijarda“
Autori ističu grupu od oko 1.000.000.000 ljudi — nazvanu "gušeća milijarda" — koji su izloženi prosečnim dnevnim koncentracijama PM2.5 gotovo 12 puta višim od preporučene granice Svetske zdravstvene organizacije od 5 µg/m³. Od te milijarde, približno 479 miliona živi u Indiji, 184 miliona u Kini, 128 miliona u Bangladešu, a 85 miliona u Pakistanu.
Lutz Sager: "Iako su se nivoi PM2.5 smanjili u Evropi i Severnoj Americi, Azija i Afrika beleže rast — razlike među državama su izuzetno velike."
Zdravstveni i finansijski aspekt
Studija takođe naglašava da su zdravstvene posledice zagađenja još neujednačenije nego sama izloženost: veća osetljivost stanovništva (siromaštvo, lošija zdravstvena zaštita, ranjivost) multiplicira štetu. Dr Christa Hasenkopf iz organizacije Clean Air Fund ukazuje da manje od 0,1% globalne filantropije ide na projekte za čist vazduh, dok Afrika dobija tek oko 1% tog iznosa.
Prema proceni Clean Air Funda, ulaganje manje od 100.000 USD godišnje može obezbediti prvu referentnu stanicu za merenje kvaliteta vazduha u jednoj zemlji i pokrenuti dalji napredak u politici i praćenju.
Uzroci i rešenja
Glory Dolphin Hammes (IQAir North America) ističe da ne postoji jedinstven razlog za razlike među državama: u igri su energija i tehnologija proizvodnje, industrijska aktivnost, saobraćaj, urbanizacija, geografija i klimatski uslovi, kao i javne politike i mere kontrole emisija. Emisije prelaze granice i mogu uticati na vazduh stotinama kilometara dalje.
Rešenja zahtevaju dugoročna ulaganja u čistu energiju, strožiju regulativu, efikasne mere za kontrolu emisija i pouzdano praćenje kvaliteta vazduha — posebno u zemljama koje danas dobijaju najmanje finansijske pomoći.
Za Srbiju i region
Iako su glavni žarišta problema u Južnoj Aziji i nekim delovima Afrike, Balkan i Srbija povremeno beleže prekoračenja PM2.5, posebno tokom zimskog perioda i pri temperaturnim inverzijama. Povećanje lokalnog nadzora i ulaganja u čistu energiju i efikasnije ogrevanje može smanjiti izloženost i zdravstveni teret i u našem regionu.
Izvor: adaptirano prema tekstu Forbes.com i navodima stručnjaka iz studije Lutz Sager, Clean Air Fund i IQAir.
Pomozite nam da budemo bolji.




























