U Hebronu, malom selu u Njujorku, meštani tvrde da decenijsko prskanje herbicida paraquata stoji iza neuobičajeno velikog broja slučajeva Parkinsonove bolesti. Epidemiološke studije iz više godina ukazuju na povišen rizik, dok proizvođači, regulatorne agencije i sudovi vode žustre debate. Aktivisti i pogođene porodice traže zabranu i odgovornost, dok poljoprivredni lobiji upozoravaju na posledice za proizvodnju.
„Dolina Parkinsona“: Paraquat, herbicid koji razara živote i pokreće borbu za zabranu

Gordon Chaplin je oprezno izašao iz automobila na vrhu strme padine iza svoje seoske kuće, sa zavojem na ruci posle pada dan ranije. Oslanjajući se na štap i negovatelja, polako je gazio kroz travu do kolena, zastajući na svakih nekoliko koraka da uhvati dah.
Dok je gledao u udaljene Adirondack i Catskill planine, prisećao se vremena kada je bez muke mogao da otrči uz taj brijeg. Danas, u 81. godini, njegove sposobnosti su znatno umanjene. Nakon godina nejasnih dijagnoza, lekar mu je postavio Parkinsonovu bolest — progresivni neurološki poremećaj koji pogađa pokret, govor i pamćenje.
Stvari više ne funkcionišu kao ranije. Zapravo, ponekad uopšte ne rade, rekao je Chaplin. Ne postoji ništa gore nego kada ti se ceo život raspada.
Chaplin i supruga Sarah Teale veruju da razlog leži u godinama prskanja paraquata na njihovih 200 jutara zemlje, gde je zakupac decenijama koristio taj herbicid za uništavanje širokolisnih korova. Paraquat je povezan sa nizom studija koje pokazuju povećan rizik od Parkinsonove bolesti, a stanovnici malog sela Hebron u saveznoj državi New York zovu sedmomiljsku deonicu puta kroz njihov kraj „Dolinom Parkinsona“.
Podaci, istraživanja i kontroverze
Paraquat je registrovan još 1960-ih, ali je njegova upotreba porasla: prema podacima AmeriÄke geološke službe (USGS), između 2014. i 2018. upotreba u SAD se udvostručila na najmanje 11 miliona funti godišnje. Najčešće se upotrebljava na kukuruzu, soji, pamuku i vinovoj lozi. Upotreba u Njujorku iznosila je gotovo 149.000 funti u 2018. godini, prema istim podacima.
Više decenija naučna literatura ukazuje na povezanost između izloženosti paraquatu i Parkinsonove bolesti. Studije iz kasnih 1990-ih i rana 2000-ih, eksperimenti na životinjama i epidemiološke analize ukazuju na gubitak dopaminskih neurona i povišen rizik. Kliničke i populacione studije iz 2011. i 2024. godine pronašle su višestruko veći rizik kod osoba izloženih ili koje žive blizu tretiranih područja.
Veza između izlaganja hemikaliji i bolesti je jedna od najjačih baza podataka koje imamo, kaže Deborah Cory-Slechta, neurotoksikolog sa Univerziteta u Rochesteru.
Međutim, proizvođači kao što je Syngenta poriču uzročnost. Kompanija je objavila istraživanja koja, prema njihovim tvrdnjama, ne potvrđuju direktnu povezanost sa Parkinsonovom bolešću. Syngenta je najavila prestanak proizvodnje paraquata do kraja juna, ali je navela tržišne razloge, dok su generički proizvođači i dalje aktivni.
Pravni i politički okviri
Paraquat je zabranjen u više od 70 zemalja, uključujući članice EU, Kinu i Brazil. U SAD je predmet pravnih bitaka: hiljade tužbi protiv Syngente tvrde da kompanija nije upozorila na rizike. U 2025. Syngenta je navela da je izdvojila oko 792 miliona dolara za pokriće troškova poravnanja.
U zakonodavstvu je takođe žustrо: 14 saveznih država predložilo je ograničenja ili zabrane u istoj godini, a Vermont je jedina država koja je usvojila potpuni moratorijum. U Njujorku, pokušaj zabrane bio je blokiran zbog budžetskih pregovora, ali zagovornici obećavaju da će nastaviti borbu.
Lični trošak u Hebronu
Za stanovnike Hebrona ovo nije samo statistika. Sharon Sally Giambatista, čije su detinjstvo i mladost provedeni plijeveći i jedući jagode na poljima, dobila je dijagnozu Parkinsona sa 56 godina. Njen život, kao i životi brojnih suseda, promenjen je drhtavicom, umorom i gubitkom radne sposobnosti.
Mnogi u zajednici se prisećaju kako su pesticide mešali bez zaštite, kako su ih prskali iz aviona, i kako su decenijama verovali da žive 'na svežem vazduhu'. Sada se suočavaju sa sumnjom da je upravo ta izloženost pokrenula lokalni talas bolesti.
Šta dalje?
Debata o paraquatu objedinjuje nauku, politiku i pravosuđe: dok epidemiološki dokazi jačaju, regulatorne agencije traže dodatne informacije o rasprostiranju paraquat parа i rizicima pri prskanju. Aktivisti zahtevaju zabranu i striktne mere zaštite, dok poljoprivredni lobiji upozoravaju na posledice za proizvodnju i tvrde da pravilna primena smanjuje rizik.
U Hebronu, dok se sučeljavaju sa svakodnevicom ograničenom bolešću, meštani i dalje traže odgovore — i pravdu.
Priča je prvobitno objavljena u New York Focus, neprofitnom mediju koji istražuje moć u Njujorku.
Pomozite nam da budemo bolji.




























