Tim sa Trinity College Dublin rekonstruisao je prve drevne genome variola virusa iz Amerike, iz kostiju dvoje ljudi iz severnog Čilea datovanih na kraj 1400-ih — početak 1600-ih. Analize otkrivaju izumrli ogranak koji povezuje srednjovekovne evropske sojeve sa kasnijim varijantama i daju direktan genetski dokaz da su male boginje verovatno došle u Ameriku tokom kolonizacije. Studija pokazuje kako migracije, imunitet i javnozdravstvene mere utiču na evoluciju bolesti.
Prvi Drevni Genomi Malih Boginja Iz Amerike Povezuju Epidemije Sa Evropskom Kolonizacijom

Nedavno rekonstruisani drevni genom variola virusa iz kostiju dvoje ljudi sahranjenih na severu Čilea donosi direktan genetski dokaz koji objašnjava jedno od najtežih pitanja u istoriji Amerike: kako su male boginje stigle posle evropskog kontakta.
Tim istraživača sa Trinity College Dublin objavio je rezultate u časopisu Science, rekonstruišući prve drevne genome malih boginja iz Amerike. Uzorci su datovani na period između kraja 1400-ih i početka 1600-ih, a potiču iz zajednice na severu Čilea.
Šta pokazuju genetičke analize
Analize su otkrile da su virusi pripadali izumrlom ogranku variola virusa — patogena koji izaziva male boginje. Genetski podaci ukazuju da ta linija leži između srednjovekovnih evropskih sojeva i onih zabeleženih u kasnijim vekovima, što predstavlja prvu direktnu molekularnu vezu između kolonijalnih epidemija u Americi i starijih sojeva iz Starog sveta.
Bruno Romero González, doktorant na Medicinskom fakultetu Trinityja, navodi da rezultati pokazuju kako „veliki istorijski događaji — uključujući kolonizaciju, demografske promene i vakcinaciju — verovatno oblikovali evoluciju ove bolesti.“
Značaj za istoriju i javno zdravlje
Ovo otkriće daje molekularnu potvrdu hipoteze da su evropski doseljenici preneli male boginje u Ameriku, bolesti koje su dale značajan doprinos demografskim padovima među autohtonim stanovništvom. Studija takođe pokazuje da evolucija patogena nije samo biološki proces: oblikuju je migracije, društvene promene, imunitet populacija i javnozdravstvene mere.
Dr Lara Cassidy sa Odeljenja za genetiku i mikrobiologiju Trinityja objašnjava da je virus menjao brzinu evolucije — relativno intenzivno do 1500-ih, posle čega je taj tempo usporio tokom 1600-ih i 1700-ih, perioda velikih epidemija i kolonijalne ekspanzije. Istraživači takođe navode moguće ubrzanje evolucije tokom 1800-ih u vezi sa širenjem vakcinacije i rastom opšteg imuniteta.
Metodološki doprinos
Rad je deo rastuće oblasti paleopatogenomike, u kojoj se fragmente drevnog DNK koriste za rekonstrukciju istorije bolesti. Takve analize pomažu istoričarima da preciznije tumače prošle epidemije, a modernim naučnicima daju podatke o tome kako se infektivni agensi adaptiraju u uslovima promenjenih populacija i javnozdravstvenih intervencija.
Autori naglašavaju da, iako nalazi ne mogu samostalno objasniti sve aspekte demografskih promena posle kontakta, oni ispunjavaju važnu prazninu u dokaznom lancu i pružaju direktnu genetsku poveznicu između evropskih i američkih epidemija malih boginja.
Pomozite nam da budemo bolji.




























