Ovog leta su snažni zemljotresi pogodili više regiona sveta, ali geolozi poručuju da globalna statistika velikih potresa i dalje ostaje u očekivanom opsegu. Veći osećaj učestalosti objašnjavaju kognitivne pristrasnosti, bolja vidljivost kroz medije i poboljšano praćenje. Naučnici upozoravaju na povećano naprezanje duž južnog dela San Andreas rasjeda i pozivaju na očuvanje mreže seizmografa i ličnu pripremu.
Zašto Ovog Leta Deluje Kao Da Ima Više Zemljotresa? Objašnjavaju Geolozi

Ovo leto je obeleženo nizom snažnih zemljotresa koji su pogodili različite delove sveta — od Kolumbije i Venecuele do Japana i delova SAD. Najrazorniji od njih bio je potres magnitude 7,4 na zapadu Kolumbije, koji je izazvao velike štete i odneo najmanje 169 života. Ipak, stručnjaci upozoravaju da, uprkos impresiji o češćim udarima, globalni podaci ne pokazuju neuobičajen porast velikih zemljotresa.
Šta kažu geolozi?
„Može delovati kao da imamo neobično veliki broj zemljotresa, ali statistički gledano, ova godina je sasvim uobičajena,“ kaže Wendy Bohon, geolog koji proučava zemljotrese. Globalno se u proseku beleži oko 15–18 potresa magnitude 7,0–7,9 godišnje; do sada ih je zabeleženo 10, što je na donjoj strani očekivanog broja za ovaj deo godine.
Međutim, ono što privlači najviše pažnje su oni potresi koji su razorni ili su pogodili gusto naseljena područja — upravo takvi događaji ostaju u sećanju javnosti i medija.
Zašto nam se čini da ih ima više?
Postoji nekoliko razloga za taj utisak:
- Kognitivne pristrasnosti: efekte poput recency bias i frekvencijske iluzije (Baader–Meinhof) koji čine da primećujemo pojave češće nakon što jednom privuku našu pažnju.
- Povećana vidljivost: bolji monitoring, trenutne vesti i društvene mreže šire informacije brže nego ikad, pa o razornim potresima odmah vidimo snimke i izveštaje.
- Mnogi potresi se dešavaju van naseljenih mesta: Zemlja beleži jak potres magnitude ~7 otprilike jednom na tri do četiri nedelje, ali većina je u moru ili na neobeleženim lokacijama i ne izaziva štetu.
Kada su potresi povezani?
Najčešća povezanost je kroz naknadne udare (aftershocks) — slabiji potresi koji slede glavnu trešnju i dešavaju se u istoj oblasti. Postoje i slučajevi klastera izazvanih indukovanom seizmičnošću, kada ljudske aktivnosti menjaju napone u kori i okidaju potrese.
Rizik u Kaliforniji: "The Big One"
Američki naučnici često upozoravaju da smo dugoročno izloženi riziku velikog potresa, posebno duž San Andreas rasjeda. Najnovija istraživanja ukazuju da je tektonsko naprezanje duž južnog dela tog rasjeda dostiglo najviši nivo u poslednjih ~1.000 godina, što povećava verovatnoću većeg razorne magnitude (npr. ~7,8 ili više) u budućnosti.
Ahmed Elbanna sa USC podseća: „Sledeći potres magnitude 7 ili više mogao bi se dogoditi na San Andreasu, Haywardu, San Jacintu ili nekom drugom rasjedu blizu naseljenih oblasti.“ Iako su unapređeni standardi gradnje smanjili rizik, mnoge ranjivosti iz prošlosti i dalje postoje.
Praćenje i finansiranje
Mreža od oko 800 seizmografa na zapadu SAD važan je deo ranog upozoravanja i praćenja. Međutim, rad je otežan zbog smanjenja budžeta i radne snage u nekim federalnim agencijama tokom prethodnih administracija, što može umanjiti brzinu popravki i održavanja instrumenata. Stručnjaci upozoravaju da će posledice takvih rezova postajati očiglednije tokom vremena.
Šta možete da uradite
Geolozi ističu važnost pripreme za stanovnike zemljotresno ugroženih područja:
- Napravite plan za vanredne situacije i dogovorite mesto susreta sa porodicom.
- Održavajte osnovne zalihe (voda, lekovi, baterije, prva pomoć).
- Upoznajte preporučene zaštitne mere za vašu lokaciju ("Drop, Cover and Hold On").
- Proverite i pojačajte ranjive delove domaćinstva (police, grede, ventilacioni sistemi).
U konačnici, iako broj velikih zemljotresa ove godine nije iznad očekivanog, veća vidljivost i posledice pojedinačnih razornijih događaja prirodno podižu zabrinutost. Priprema i održavanje mreže za praćenje ostaju ključni za smanjenje rizika.
Pomozite nam da budemo bolji.




























