Studija u iScience pokazuje da psi prepoznaju ljudske emocije po izrazu lica, pri čemu srećna lica posebno aktiviraju temporalni korteks i kaudatno jezgro. Istraživanje je obuhvatilo dve faze: 8 pasa za poređenje srećnih i neutralnih izraza i 12 pasa za četiri emocije, uz analizu mašinskim učenjem. Negativne emocije izazvale su posebne obrasce moždane aktivnosti, ali ne istu reakciju kao sreća. Autori ističu ograničenja malog i pristrasnog uzorka i predlažu dalja istraživanja prilagođena psima.
Psi Zaista Prepoznaju Naše Emocije: Istraživanje Pokazuje Kako Mozak Pasa Reaguje Na Ljudske Izraze

Svaki vlasnik psa je bar jednom osetio da mu pas „razume raspoloženje“ — sada to potvrđuje i nauka. Studija objavljena u časopisu iScience otkriva kako psi obrađuju ljudske izraze lica i na koji način različite emocije izazivaju posebne obrasce moždane aktivnosti.
Šta su istraživači uradili?
Tim sa Univerziteta u Beču skenirao je mozgove pasa pomoću funkcionalnog MRI aparata dok su im prikazivane fotografije ljudskih lica sa različitim emocijama. Eksperimenti su bili podeljeni u dve faze: u prvoj su osam pasa (šest border koli, jedan labrador i jedan zlatni retriver) gledali slike srećnih i neutralnih lica; u drugoj su 12 pasa posmatrani dok su gledali slike koje prikazuju sreću, bes, strah i tugu, a aktivnost je analizirana i mašinskim učenjem.
Glavni nalazi
Srećna lica su pojačala aktivnost u oblastima mozga povezanima sa nagradom i višim kognitivnim procesima — posebno u temporalnom korteksu i kaudatnom jezgru. To sugeriše da psi mogu da doživljavaju pozitivnu afektivnu reakciju na ljudske osmehe, čak i kada su reč o nepoznatim osobama.
Negativne emocije (bes, strah, tuga) nisu izazvale istu vrstu odgovora kao sreća, ali analiza celog mozga pokazala je da postoje odvojeni i prepoznatljivi obrasci aktivnosti povezanih sa tim emocijama. Drugim rečima, psi ne reaguju na negativne izraze kao na sreću, ali ih ipak razlikuju na nivou moždane aktivnosti.
Kako su psi pripremljeni za skeniranje?
Istraživači su pažljivo odabrali i obučili pse: životinje su morale biti srednje veličine (zbog dimenzija MRI aparata), zdrave i bez snažnog straha od glasnih zvukova. Trening je uključivao učenje da mirno ostanu u poziciji — počevši od par sekundi i postepeno povećavajući trajanje — i upoznavanje sa zvucima i položajem u skeneru. Učešće je bilo dobrovoljno i psi su u svakom trenutku mogli da napuste eksperiment.
Ograničenja i smisao rezultata
Autori napominju nekoliko važnih ograničenja: mali uzorak pasa i velika zastupljenost border koli rase (poznate po visokim sposobnostima za čitanje društvenih signala) mogu uticati na generalizaciju nalaza. Takođe, istraživanje se oslanjalo na statične fotografije, dok psi u stvarnom životu koriste i govor tela, glas i miris pri interpretaciji ljudskih emocija. Pored toga, svi psi u studiji dolazili su iz brižnih domaćinstava — psi lutalice ili psi iz drugačijih životnih okolnosti mogli bi drugačije obrađivati ljudske signale.
Zašto je ovo važno?
Ovi rezultati pružaju uvid u to kako je domestikacija oblikovala sposobnost pasa da čitaju ljudske emocije, i otvaraju put ka "više orijentisanom na psa" pristupu u daljim istraživanjima. Razumevanje kako psi percipiraju naše emocije može unaprediti našu međusobnu komunikaciju i pomoći u boljem prepoznavanju njihovih potreba i stanja.
Napomena: Iako skeniranja ukazuju na emocionalno značenje ljudskih izraza za pse, ne možemo direktno pristupiti njihovom subjektivnom iskustvu — rezultati pokazuju neurobiološke indikatore, a ne verbalnu potvrdu osećanja.
Pomozite nam da budemo bolji.




























