EPA je prestala da javno objavljuje procene dodatnog rizika od raka na osnovu podataka o zagađenju vazduha, iako i dalje deli sirove emisije. Time zajednice, novinari i nevladine organizacije gube ključni alat za procenu zdravstvenih posledica lokalnog zagađenja, uključujući etilen oksid. Najnovije ažuriranje sadrži podatke iz 2021. (umesto očekivanih za 2022.) i objavljeno je sa zakašnjenjem; stručnjaci upozoravaju da je to deo šireg trenda smanjenja transparentnosti federalnih podataka.
EPA Uklonila Javne Procene Rizika Od Raka — Zajednice Ostaju Bez Ključnih Informacija

Darya Minovi je izrađivala karte zagađenja iz postrojenja za sterilizaciju medicinske opreme širom SAD kada su je žitelji susednih zajednica počeli pitati isto: koliko emisije etilen oksida povećavaju njihov rizik od raka? Minovi je koristila podatke koje je prikupljala Environmental Protection Agency (EPA) da bi odgovorila na to pitanje.
Šta se promenilo?
Projekt Union of Concerned Scientists iz 2023. pokazao je da više od 14 miliona ljudi živi u radijusu od pet milja od postrojenja koja emituju etilen oksid. Mapa je identifikovala 23 pogona sterilizacije koje je EPA ranije označila kao izvore emisija koje nedvosmisleno doprinose povećanom riziku od raka.
Međutim, nakon više od dve decenije redovnog objavljivanja, EPA je u najnovijem ažuriranju nacionalnih podataka o zagađenju vazduha izostavila procene dodatnog rizika od raka. Agencija i dalje objavljuje sirove podatke o emisijama, ali više ne daje izračunate procene kako te emisije utiču na verovatnoću obolevanja od raka — i nije ažurirala javnu, pretraživu mapu rizika.
Zašto je to važno?
Procene rizika su tehnički preračuni koji pretvaraju sirove podatke o emisijama u procenu koliko one povećavaju verovatnoću pojave raka u određenoj populaciji. Zajednice, novinari, nevladine organizacije i lokalne vlasti koriste te procene da bi procenili zdravstvene posledice, zahtevali promene i lobirali za strože ograničenja emisija. Bez tih proračuna, interpretacija sirovih podataka postaje mnogo teža i zahteva stručnost kojoj mnoge zajednice nemaju pristup.
"Na kraju dana, ljudi koji žive u zajednicama sa koncentrisanim izvorima zagađenja su, iskreno, oni koji gube," rekla je Minovi. "Završe u birokratskom i političkom nadmudrivanju, i ne bivaju zaštićeni kako bi trebalo."
Konkretniji kontekst i posledice
EPA je objavljivala procene rizika u okviru programa Air Toxics Screening Assessment od 2002. godine, a godišnje objavljivanje je započeto 2022. Podaci su, zbog obrade i provere, obično zastareli za nekoliko godina — ali su i dalje najrelevantniji javno dostupni pokazatelji promene lokalnog zagađenja.
Ove godine je trebalo da budu objavljeni podaci za 2022, ali je najnovije ažuriranje objavljeno sa jednom godinom kašnjenja i sadrži podatke o emisijama iz 2021. Tek nakon pritiska stručnjaka i drugih aktera, deo podataka je postao dostupan javnosti.
U međuvremenu su neki važni alati za pristup i analizu podataka ugašeni ili otežani — uključujući pretraživanje registara objekata koji rukuju opasnim supstancama i alat EJScreen za procenu ekološke pravde — što dodatno ograničava mogućnost javnog nadzora.
Koje su šire implikacije?
Stručnjaci ukazuju na dva glavna trenda: namerno uklanjanje informacija koje su u konfliktu s političkim ili industrijskim interesima, i gubitak podataka kao posledica rezova u finansiranju i kadrovima, što uvodi dodatnu birokratiju i politička odobrenja za rutinske zadatke. To znači da javnost ponekad ni ne bude obaveštena o bitnim promenama u dostupnosti podataka.
Bez javnih procena rizika, odgovornost za tumačenje sirovih podataka pada na lokalne zajednice i grupe koje često nemaju kapacitete za takvu analizu. Neke organizacije i istraživači pokušavaju da rekreiraju izgubljene alate ili objave neoficijalne verzije, ali one nisu zamena za zvanične i redovno ažurirane državne procene.
Šta može da se učini?
Organizacije civilnog društva, istraživači i lokalne vlasti mogu zahtevati veću transparentnost kroz javne kampanje, upotrebu zahteva za pristup informacijama (FOIA) i pritisak na zakonodavce za doslednu primenu zakona o otvorenim podacima. Dok se zvanični podaci ne vrate, nezavisni naučnici i nevladine organizacije pokušavaju da popune prazninu, ali bez državnog ažuriranja njihov rad je ograničen.
Za zajednice izložene industrijskim emisijama — kao što su Louisiana's "Cancer Alley", okolinu Houston Ship Channel-a ili jugoistočna strana Čikaga — pouzdane procene rizika nisu samo statistika: one su alat za zaštitu zdravlja i prava na informisanost.
Zaključak: Povlačenje javnih procena rizika od raka smanjuje transparentnost i otežava reakciju na lokalne pretnje po zdravlje. Javnost i civilno društvo moraju zahtevati da zvanični, ažurirani i razumljivi podaci budu dostupni kako bi se zaštitile ugrožene zajednice.
Ovaj tekst je adaptacija izveštaja Grist-a pod naslovom "The EPA's data on cancer risk from air pollution has gone dark" (14. avgust 2026).
Pomozite nam da budemo bolji.




























