Svet Vesti
Science

Fosil Star 236 Miliona Godina Pokazuje Moguće Živorođenje Kod Predaka Sisara

Fosil Star 236 Miliona Godina Pokazuje Moguće Živorođenje Kod Predaka Sisara
"Triassic Mothers," a life reconstruction of a group of Chiniquodon theotonicus individuals, a pregnant female (left) as well as a female (right) breastfeeding few, relatively large neonates. (CREDIT: María de los Ángeles Miceli Baro

Fosil cynodonta Chiniquodon theotonicus (CRILAR-PV109) iz Argentine sadrži histološki trag koji istraživači tumače kao neonatalnu liniju, što ukazuje na mogućnost živorođenja pre ~236 miliona godina. Procene mase stavljaju novorođenče na ~1,68 kg (14,04% mase odraslog ~11,99 kg), što ga grupiše uz placentalne sisare u poređenjima sa savremenim vrstama. Autori naglašavaju metodološka ograničenja i pozivaju na više fosilnih dokaza pre nego što se promeni teorija o ranim načinima reprodukcije sisara.

Fosil cynodonta Chiniquodon theotonicus star oko 236 miliona godina iz Formacije Chañares (Argentina) sadrži histološki trag koji istraživači tumače kao neonatalnu liniju — markaciju u kosti koja se povezuje sa promenom rasta oko rođenja. Ako je interpretacija tačna, ovo bi bio najraniji ubedljiv dokaz živorođenja u ne-mamalskim cynodontima.

Fosil Star 236 Miliona Godina Pokazuje Moguće Živorođenje Kod Predaka Sisara
Representation of neonate and adult Chiniquodon theotonicus. Recovered (yellow) and histologically analyzed (orange) bones of specimen CRILAR-PV109. (CREDIT: Dr Leandro Gaetano et al, Frontiers in Mammal Science)

Šta su istraživači pronašli

Primerak označen kao CRILAR-PV109 predstavlja delimično artikulisan skelet. Njegova lubanja je dugačka ~160 mm, zubi su bili potpuno izrasli, a postkranijalne kosti potpuno osifikovane — osobine koje ukazuju na odraslu jedinku.

Fosil Star 236 Miliona Godina Pokazuje Moguće Živorođenje Kod Predaka Sisara
Skull of the Chiniquodon theotonicus individual that was used for this study. (CREDIT: Dr Leandro Gaetano)

Histološki preseci femura i ulne otkrili su dobro očuvano embrionalno tkivo sa malim medularnim šupljinama i slabim sekundarnim remodeliranjem. U obe kosti uočena je nagla promena u strukturi tkiva i rasporedu vaskularnih kanala, obrazac koji autori poistovećuju sa neonatalnom linijom.

Fosil Star 236 Miliona Godina Pokazuje Moguće Živorođenje Kod Predaka Sisara
The neonatal line in Chiniquodon. (CREDIT: Dr Leandro Gaetano et al, Frontiers in Mammal Science)

Procene veličine i poređenja

Istraživači su procenili telesnu masu na osnovu opsega femura: odrasla jedinka ~11,99 kg, dok je masa u trenutku formiranja linije procenjena na ~1,68 kg. To znači da je novorođenče činilo oko 14,04% mase odraslog primerka.

Fosil Star 236 Miliona Godina Pokazuje Moguće Živorođenje Kod Predaka Sisara
Simplified cladograms showing the two equally parsimonious, alternative scenarios for the evolution of viviparity and other features as discussed herein. (CREDIT: Dr Leandro Gaetano et al, Frontiers in Mammal Science)

Tim je uporedio ovaj odnos sa velikim bazama podataka: 1.869 živih sisara, 2.619 ne-ptičjih reptila i 782 ptice. U statističkim analizama C. theotonicus se grupisao uz placentalne sisare, daleko od tipičnih vrednosti za reptile i ptice.

Fosil Star 236 Miliona Godina Pokazuje Moguće Živorođenje Kod Predaka Sisara
Neonate to adult body-mass ratio (%) plotted against the decimal logarithm of the adult female body mass, with magnified circled area. (CREDIT: Dr Leandro Gaetano et al, Frontiers in Mammal Science)

Šta to znači za evoluciju reprodukcije

Rezultati izazivaju tradicionalni pogled da su rani cynodonti nužno polagali jaja, pa da se viviparija (živorođenje) pojavila kasnije kod theria. Autori ističu dve jednako verovatne mogućnosti:

  1. Viviparija se pojavila nezavisno kod C. theotonicus i ponovo kod theria.
  2. Viviparija se pojavila ranije kod probainognathian cynodonta, dok su monotremi kasnije vratili polaganje jaja.

Ograničenja i potreba za dodatnim dokazima

Autori upozoravaju da su jednačine za procenu mase zasnovane na živim sisarima, pa razlike u telesnim proporcijama trijasnih cynodonta mogu uticati na tačnost procena, naročito za veoma male uzorke. Takođe, karlična anatomija C. theotonicus nije dovoljno poznata da bi pružila direktnu potvrdu porođajnog puta.

Zbog toga je neophodno pronaći dodatne fosile sa dobro očuvanom mikrostrukturom kostiju kako bi se testirala univerzalnost ovog signala kod drugih ranih sinapsida.

Zaključak

Primerak CRILAR-PV109 pruža retku, ali važnu naznaku da je živorođenje moglo dosegnuti dalje unazad u evoluciji predaka sisara nego što se ranije pretpostavljalo. Ipak, trenutno je to jedan dobro očuvan podatak — ne potpuni prepravak istorije reprodukcije sisara — i potrebni su dodatni nalazi da bi se doneli čvršći zaključci.

Izvori: studija objavljena u Frontiers in Mammal Science; izvorna vest u The Brighter Side of News.

Pomozite nam da budemo bolji.

Povezani članci

Popularno