Fosil cynodonta Chiniquodon theotonicus (CRILAR-PV109) iz Argentine sadrži histološki trag koji istraživači tumače kao neonatalnu liniju, što ukazuje na mogućnost živorođenja pre ~236 miliona godina. Procene mase stavljaju novorođenče na ~1,68 kg (14,04% mase odraslog ~11,99 kg), što ga grupiše uz placentalne sisare u poređenjima sa savremenim vrstama. Autori naglašavaju metodološka ograničenja i pozivaju na više fosilnih dokaza pre nego što se promeni teorija o ranim načinima reprodukcije sisara.
Fosil Star 236 Miliona Godina Pokazuje Moguće Živorođenje Kod Predaka Sisara

Fosil cynodonta Chiniquodon theotonicus star oko 236 miliona godina iz Formacije Chañares (Argentina) sadrži histološki trag koji istraživači tumače kao neonatalnu liniju — markaciju u kosti koja se povezuje sa promenom rasta oko rođenja. Ako je interpretacija tačna, ovo bi bio najraniji ubedljiv dokaz živorođenja u ne-mamalskim cynodontima.
Šta su istraživači pronašli
Primerak označen kao CRILAR-PV109 predstavlja delimično artikulisan skelet. Njegova lubanja je dugačka ~160 mm, zubi su bili potpuno izrasli, a postkranijalne kosti potpuno osifikovane — osobine koje ukazuju na odraslu jedinku.
Histološki preseci femura i ulne otkrili su dobro očuvano embrionalno tkivo sa malim medularnim šupljinama i slabim sekundarnim remodeliranjem. U obe kosti uočena je nagla promena u strukturi tkiva i rasporedu vaskularnih kanala, obrazac koji autori poistovećuju sa neonatalnom linijom.
Procene veličine i poređenja
Istraživači su procenili telesnu masu na osnovu opsega femura: odrasla jedinka ~11,99 kg, dok je masa u trenutku formiranja linije procenjena na ~1,68 kg. To znači da je novorođenče činilo oko 14,04% mase odraslog primerka.
Tim je uporedio ovaj odnos sa velikim bazama podataka: 1.869 živih sisara, 2.619 ne-ptičjih reptila i 782 ptice. U statističkim analizama C. theotonicus se grupisao uz placentalne sisare, daleko od tipičnih vrednosti za reptile i ptice.
Šta to znači za evoluciju reprodukcije
Rezultati izazivaju tradicionalni pogled da su rani cynodonti nužno polagali jaja, pa da se viviparija (živorođenje) pojavila kasnije kod theria. Autori ističu dve jednako verovatne mogućnosti:
- Viviparija se pojavila nezavisno kod C. theotonicus i ponovo kod theria.
- Viviparija se pojavila ranije kod probainognathian cynodonta, dok su monotremi kasnije vratili polaganje jaja.
Ograničenja i potreba za dodatnim dokazima
Autori upozoravaju da su jednačine za procenu mase zasnovane na živim sisarima, pa razlike u telesnim proporcijama trijasnih cynodonta mogu uticati na tačnost procena, naročito za veoma male uzorke. Takođe, karlična anatomija C. theotonicus nije dovoljno poznata da bi pružila direktnu potvrdu porođajnog puta.
Zbog toga je neophodno pronaći dodatne fosile sa dobro očuvanom mikrostrukturom kostiju kako bi se testirala univerzalnost ovog signala kod drugih ranih sinapsida.
Zaključak
Primerak CRILAR-PV109 pruža retku, ali važnu naznaku da je živorođenje moglo dosegnuti dalje unazad u evoluciji predaka sisara nego što se ranije pretpostavljalo. Ipak, trenutno je to jedan dobro očuvan podatak — ne potpuni prepravak istorije reprodukcije sisara — i potrebni su dodatni nalazi da bi se doneli čvršći zaključci.
Izvori: studija objavljena u Frontiers in Mammal Science; izvorna vest u The Brighter Side of News.
Pomozite nam da budemo bolji.



























