Analiza 521 genoma vunastog mamuta pokazuje da kosti sa lokaliteta povezanih s ljudima potiču pretežno od ženki (70%), dok su u prirodnim depozitima većina mužjaci (66%). Studija iz Stokholma uključuje 448 novosekvenciranih jedinki i 11 lokaliteta starih 20.000–30.000 godina. Istraživači ističu moguće objašnjenje: ženke su mogle da se kreću predvidljivije ili su bile češće izložene ljudskim aktivnostima.
Drevna DNK otkriva: Pećinski ljudi češće su lovili ženke vunastih mamuta

Analiza drevne DNK pruža novi uvid u odnos između ljudi iz Gornjeg paleolita i vunastih mamuta — i ukazuje da su pećinski ljudi češće nalazili ili zauzimali ženske jedinke. Istraživanje Centra za paleogenetiku u Stokholmu obuhvatilo je 521 genom mamuta iz Evroazije i Severne Amerike, od kojih je 448 sekvencirano prvi put.
Glavni rezultati
Genetskom analizom pola istraživači su otkrili jasnu razliku u zavisnosti od konteksta pronalaska kostiju. Na lokalitetima povezanim sa ljudskim aktivnostima 70% akumulisanih kostiju poticalo je od ženki, dok su u raspršenim, prirodnim depozitima 66% jedinki bili mužjaci.
Šta to znači
Autori sugerišu da razlog nije nužno samo u manjoj veličini ženki. Dr David Díez del Molino objašnjava da upoređivanjem polnih odnosa iz prirodnih ambijenata i arheoloških gomila kostiju možemo zaključiti da je ljudska aktivnost bila glavni faktor nastanka mnogih takvih akumulacija.
Dr Hannah Moots: "Iako je primamljivo pomisliti da su lovci birali ženke zbog manje veličine, stvarnost može biti složenija. Ako su mamuti imali ponašanje slično modernim slonovima, ženke u matrijarhalnim čoporima mogle su imati grupnu odbranu. Takođe je moguće da su čopori vođeni ženama prelazili pejzaž predvidljivije, pa su lovci- sakupljači češće nailazili na njih."
Opseg i značaj studije
Studija pokriva 11 ključnih arheoloških lokaliteta datovanih na približno 20.000–30.000 godina pre sadašnjosti. Tim je uporedio 100 jedinki sa lokaliteta povezanih sa ljudima i 421 jedinku iz prirodnih depozicionih uslova, što daje neprocenjiv uvid u obrasce susreta i iskorišćavanja mamuta od strane ledeno-dobnih zajednica.
Neočekovano otkriće
Istraživači su takođe identifikovali jednog mamuta sa Wrangelovog ostrva koji nije jasno bio samo muško ili žensko. Ta jedinka je imala X0/XX mozaicizam (neke ćelije sa jednom, druge sa dve kopije X hromozoma), stanje koje je kod ljudi poznato kao Turnerov sindrom. To je prvi put da je takav polni hromozomski obrazac dokumentovan kod izumrle vrste.
Zaključak
Rad pokazuje kako velike serije drevne DNK mogu da odgovore na arheološka i etološka pitanja: ne samo ko su bili mamuti, već i kako su se kretali i kako su ih ljudi susretali i koristili. Rezultati otvaraju nova pitanja o lovnim strategijama i ponašanju mamuta — i ukazuju na složen odnos između ljudskog razvoja i iskorišćavanja velikih biljojeda ledenog doba.
Pomozite nam da budemo bolji.




























