Studija Potsdama i Senckenberga predviđa da bi površine pogođene požarima u Evropi mogle porasti za oko 39% do 2100. godine u odnosu na današnji prosek. Čak i u scenariju sa manjim porastom temperature (~1,8°C) predviđa se šire rasprostranjenje požara, dok pri ~3,6°C rizik dramatično raste, naročito oko Sredozemlja. Autori pozivaju na hitno smanjenje emisija, veća ulaganja u upravljanje požarima i primenu prirodnijih pristupa u gazdovanju šumama.
Površine Pogođene Požarima U Evropi Mogle Bi Porasti Za Oko 39% Do 2100., Pokazuje Studija

Novo istraživanje Potsdam Institute for Climate Impact Research (PIK) u saradnji sa Senckenberg Society for Nature Research upozorava da bi površine pogođene šumskim požarima u Evropi mogle značajno porasti do kraja veka. Iako su neki medijski naslovi sugerisali „skoro trodupliranje“, izveštaj procenjuje prosečno povećanje izgorelog zemljišta od oko 39% godišnje u poređenju sa današnjim prosekom do 2100. godine.
Ključni nalazi
Studija povezuje veću učestalost i intenzitet požara sa klimatskim promenama: više toplotnih talasa, duži sušni periodi i jači vetrovi stvaraju povoljnije uslove za širenje vatre. PIK-ov autor Maik Billing navodi da čak i relativno „niska“ projekcija zagrevanja od oko 1,8°C može dovesti do šireg rasprostranjenja požara. U scenariju sa većim emisijama i porastom temperature od približno 3,6°C, modeli ukazuju na drastičnije povećanje rizika, posebno u regionima oko Sredozemlja i u velikom delu Zapadne i Centralne Evrope.
Aktuelna sezona i prostorni obim
Podaci European Forest Fire Information System (EFFIS) pokazuju da je do 12. avgusta u EU izgorelo oko 550.000 hektara, što je približno 2,5 puta više od proseka za taj period. Primeri iz Francuske, Španije i Grčke ove sezone ilustruju koliko brzo ekstremni uslovi mogu opteretiti resurse za gašenje.
Kirsten Thonicke (PIK): „Požari u Francuskoj, Španiji i Grčkoj pokazuju kako topli, suvi i vetroviti uslovi mogu brzo iscrpeti kapacitete vatrogasaca. Sa klimatskim promenama uslovi bi mogli postati toliko ekstremni da ćemo dostići granice onoga što možemo da sprečimo ili ugasimo.“
Thomas Hickler (Senckenberg) ističe da veća ulaganja u upravljanje požarima mogu umanjiti štetu, ali da nauka još ne zna tačno gde se nalazi „prekidna tačka“ — nivo ekstremnosti požara pri kojem sadržavanje prestaje da bude moguće.
Praktične preporuke
Stručnjaci predlažu kombinaciju mera: hitno smanjenje emisija gasova staklene bašte, ulaganja u rano otkrivanje i kapacitete gašenja, kao i promene u upravljanju pejzažima. Sarah Carter (World Resources Institute) preporučuje „close-to-nature" pristup — očuvanje vodnih sistema, izbegavanje krčenja velikih površina odjednom, izgradnju protivpožarnih prelaza, rehidrataciju degradiranih područja i izbegavanje monokultura u šumama. Claire Belcher (University of Exeter) upozorava na opasnost kombinacije visokih temperatura, niske vlažnosti i jakog vetra (pravilo „30:30:30“) koja dramatično povećava rizik od paljenja i širenja požara.
Šta ovo znači za Balkan i Srbiju?
Iako su najizraženiji rizici predviđeni za mediteranske regione, topliji i suvlji uslovi utiču i na širi evropski prostor. Srbiji i zemljama Balkana preti povećan rizik od lokalnih i prenetih požara, naročito tokom dugih perioda suše i toplih talasa. Preventivne mere u upravljanju šumama, bolja koordinacija hitnih službi i ulaganja u sisteme ranog upozoravanja biće ključni za smanjenje rizika.
Zaključak: Studija jasno pokazuje da bez smanjenja emisija i bez značajnih ulaganja u prevenciju i upravljanje pejzažima, Evropa može očekivati veći i intenzivniji problem sa šumskim požarima tokom ovog veka.
Pomozite nam da budemo bolji.


































