Komunikacija o klimatskim promenama mora da pređe sa apstraktnih globalnih metrika na poruke koje su lične, lokalne i zasnovane na neposrednim posledicama. Ključne prepreke su podfinansiranje, previše tehnički jezik i manjak poverljivih lokalnih glasova. Preporučeni koraci uključuju ulaganje u lokalne mesendžere, fokus na adaptaciju i otpornost, vraćanje osećaja agencije i odgovorno korišćenje AI alata.
Kako komunikacija o klimatskim promenama može odgovoriti na trenutne izazove — 5 ključnih koraka

Požari kod sela Veiga u opštini Águeda (Aveiro), Portugal, 17. septembra 2024. hiljade vatrogasaca borile su se sa plamenom koji je u nekoliko dana spalio više površine nego tokom celog prethodnog leta i odneo sedam života; povređeno je najmanje 40 ljudi, među kojima 33 vatrogasca. Naučnici upozoravaju da emisije fosilnih goriva produžavaju i pojačavaju talase vrućine, produžavaju se sezone požara i povećava ukupna zapaljena površina (izveštaji UN-ovog Međuvladinog panela o klimatskim promenama).
Ovo su samo primeri iz niza ekstremnih događaja: u junu je Mumbaj imao manje od 40 dana vode, reke Loire, Po, Rajna i Dunav zabeležile su rekordno niske vodostaje, požari u Španiji i Francuskoj proterali su preko 300.000 ljudi, a u Vašingtonu, DC, 3. jula zabeležena je temperatura od 39 °C (102 °F), što je nateralo grad da otkaže proslavu Dana nezavisnosti.
Decenijama je komunikacija o klimi govorila o budućnosti — o godinama 2030. i 2050. kao o vremenskim okvirima delovanja. Taj pristup i dalje mora postojati, ali sada je podjednako važno komunicirati ono što je već stiglo: objasniti ljudima šta se dešava, kako ih to lično pogađa i šta mogu da preduzmu.
Šta je do sada kočilo komunikaciju o klimi
Polje klimatske komunikacije suočava se sa nekoliko trajnih problema: nedostatkom finansijskih sredstava, previše tehničkim i apstraktnim porukama, te nedovoljnom lokalnom relevantnošću poslanika. Čak i najbolji komunikatori ponekad imaju problem da predstave kompleksan, sistemski i emocionalno teški sadržaj na način koji daje ljudima osećaj agencije.
1. Hronično podfinansiranje
Većina organizacija koje rade na komunikaciji o klimi su nevladine i zavise od filantropije. U 2024. godini filantropska sredstva za ublažavanje klimatskih promena procenjena su na 11,7–18,4 milijarde USD, dok su ulaganja u adaptaciju i otpornost iznosila oko 870 miliona USD. Komunikacija je često samo jedna stavka u tim budžetima i retko dobija izdvojena sredstva koja bi omogućila dugoročne kampanje i lokalne napore.
2. Poruke su često previše makro i apstraktne
Javni diskurs koristi jedinice i proseke (ppm, 1,5 °C, net-zero) koji su ključni za nauku, ali su apstraktni za većinu ljudi. Takve metrike slabo grade svakodnevnu povezanost sa posledicama koje ljudi osećaju kod kuće — od rasta premija osiguranja do poplava u ulici ili porasta računa.
3. Nedostatak lokalno relevantnih i poverljivih glasova
Ljudi više veruju lokalnim akterima (porodični lekar, nastavnik, meteorolog, sused) nego udaljenim poznatim ličnostima. Investiranje u mrežu lokalnih, poverljivih posrednika povećava verovatnoću da poruke dovedu do konkretnih akcija.
Putokaz: Pet praktičnih koraka
1. Pronađite prave glasove
Umesto da se traži jedan nacionalni autoritet, treba ulagati u pluralnu mrežu lokalnih posrednika: lekare, nastavnike, verske lidere, gradonačelnike, novinare i aktiviste koji su već ukorenjeni u zajednicama. Anketni podaci pokazuju da sve ideološke grupe navode slične izvore poverenja; redosled varira, pa je cilj dosegnuti ih onima kojima oni najviše veruju.
2. Govorite jezikom posledica i konkretnih potreba
Umesto apstraktnih statistika, istaknite kako klima utiče na svakodnevni život: zdravlje dece, troškove osiguranja, račune za energiju, bezbednost kuće. Testiranje poruka pokazuje da su konkretne poruke o posledicama — npr. povećanje premija osiguranja zbog ekstremnih vremenskih događaja — jedne od najsnažnijih.
3. Fokusirajte se na adaptaciju i otpornost
Adaptacioni projekti pružaju opipljive koristi: zaštitu od poplava, lokalnu energiju i smanjenje računa. Komunicirajte ove koristi kao rešenja za probleme koje ljudi već vide, a ne samo kao deo globalne strategije.
4. Vratite ljudima osećaj agencije
Dajte ljudima konkretne, jednostavne korake koje mogu preduzeti i pokažite primere iz njihove sredine. Vidljiva promena — solarni paneli u kraju, zelene površine koje smanjuju poplave — podstiče angažman i održivo delovanje zajednice.
5. Smanjite tehnološki jaz i koristite AI odgovorno
Fosilne industrije koriste precizno digitalno targetiranje; klimatski akteri moraju da odgovore boljim alatima. AI može pomoći u testiranju poruka, identifikaciji lokalnih glasova i brzom odgovoru u krizama, ali istovremeno povećava rizik od dezinformacija. Zato je kombinacija tehnologije i poverljivih lokalnih posrednika ključna.
Gde dalje
Komunikacija o klimi mora evoluirati iz objašnjenja budućeg problema u pomoć ljudima da razumeju i odgovore na neposredne posledice. Donatori treba da tretiraju komunikaciju kao infrastrukturu; organizacije treba da dodeljuju budžete i vlast lokalnim liderima; komunikatori moraju da prestanu da traže od ljudi da brinu o globalnim prosečnim vrednostima i počnu da ih sreću tamo gde su vrućina, poplave i računi već prisutni. Ljudi će štititi ono što im je blisko — posao komunikatora je da pomogne da to postane jasno i ostvarivo.
Izvor: Forbes.com
Pomozite nam da budemo bolji.




























