Finska PANIC longitudinalna studija pratila je decu osam godina i otkrila da veće kumulativno, samoizveštavano vreme pred ekranom korelira sa bržim reakcijama i boljom radnom memorijom u adolescenciji. Istraživanje (objavljeno u Pediatric Exercise Science, 2026) obuhvatilo je 260 tinejdžera pri osmogodišnjem praćenju. Nalaz pokazuje povezanost, ali ne i uzročnost — mogući su i drugi faktori poput obrazovanja i porodičnog okruženja. Za roditelje, važnija je pitanja šta dete radi na ekranu nego koliko dugo.
Više vremena pred ekranom, bolje kognitivne funkcije? Finska PANIC studija menja roditeljske mitove

Finska longitudinalna studija PANIC dovodi u pitanje čestu pretpostavku da svako dodatno vreme provedeno pred ekranom automatski šteti dečjem razvoju. Istraživači su pratili decu iz ranog osnovnoškolskog uzrasta do adolescencije i pronašli neočekivanu povezanost između kumulativnog, samoizveštavanog vremena pred ekranom i boljih pokazatelja kognitivne obrade tokom tinejdžerskih godina.
Kako je sprovedeno istraživanje
Rad je nastao iz projekta Physical Activity and Nutrition in Children (PANIC), dugotrajnog finskog istraživanja životnih navika dece. Novo istraživanje objavljeno je u časopisu Pediatric Exercise Science 2026. godine, a među autorima je i Petri Jalanko sa Univerziteta u Jyväskylä.
Analiza je obuhvatila 260 adolescenata (136 dečaka i 124 devojčice) sa prosečnom starošću od 15,8 godina pri osmogodišnjem praćenju. Izvorni PANIC pokušaj na nivou početnog uzorka pozvao je 736 dece uzrasta 6–9 godina, od kojih je 512 učestvovalo u početnim ispitivanjima.
Šta su merili i kako
Autori su tokom više vremenskih tačaka sakupljali podatke o fizičkoj aktivnosti, sedećem ponašanju i korišćenju ekrana. Kognitivne sposobnosti tinejdžera procenjivane su pomoću Cogstate baterije testova (učenje, pažnja i radna memorija). Fizičku aktivnost i sedeće ponašanje pratili su uređajem Actiheart (kombinuje merenje pulsa i pokreta), dok je vreme pred ekranom delom prikupljano putem upitnika.
Glavni nalaz
Veće kumulativno samoizveštavano vreme pred ekranom bilo je povezano sa bržim reakcijama i boljom tačnošću na zadacima radne memorije, kao i sa boljom ukupnom kognitivnom izvedbom u adolescenciji. Autori naglašavaju da je reč o asocijaciji, a ne o dokazu uzročnosti.
"Vreme provedeno pred ekranom ne treba automatski smatrati štetnim," rekao je Petri Jalanko, i dodao da nastavnici i roditelji treba da podstiču aktivnosti koje uključuju aktivno razmišljanje, rešavanje problema, kreativnost i učenje.
Šta ovo zapravo znači
Rezultat ne pokazuje da su telefoni ili igre same po sebi lek za mozak — istraživanje ne identifikuje jednu aplikaciju ili tip sadržaja koji uzrokuje poboljšanje. Moguće je i da deca sa boljim kognitivnim sposobnostima biraju zahtevnije digitalne aktivnosti, ili da na rezultate utiču faktori poput obrazovanja, porodičnog okruženja i pristupa tehnologiji.
Takođe, deo podataka o vremenu provedenom pred ekranom zasnovan je na samoizveštavanju, što nosi rizik greške u proceni. Zbog svega toga autori upozoravaju da rezultati trebaju biti tumačeni oprezno.
Praktični savet za roditelje
Najkorisniji zaključak za roditelje nije da broje svaki minut, već da vode računa šta
Zaključak
Finska PANIC studija donosi složeniju sliku: veće kumulativno vreme pred ekranom povezano je sa boljom kognitivnom obradom u ovom uzorku, ali razlozi za tu vezu ostaju nejasni. Umesto da se fokusiramo samo na broj sati, korisnije je procenjivati sadržaj i kvalitet aktivnosti na uređajima.
Pomozite nam da budemo bolji.




























