Nova analiza podataka iz kohorte od 3.786 dece pokazuje da ukupno vreme provedeno pred ekranom nije dosledno povezano sa psihosocijalnim poteškoćama. Ključ je u tome kako
Novo Istraživanje O Ekranima: Količina Nije Sve — Način Korišćenja Oblikuje Razvoj Dece

Digitalni ekrani su postali sastavni deo svakodnevnog života, a deca danas dobijaju pristup telefonima, tabletima i drugim uređajima sve ranije. Novo istraživanje objavljeno u JAMA Network Open ispituje da li ukupno vreme provedeno pred ekranom utiče na psihosocijalni razvoj dece.
Istraživači sa Univerziteta u Edinburgu i Imperial College London analizirali su podatke iz longitudinalne studije Growing Up in Scotland koja prati 3.786 dece. Podaci su obrađeni za uzraste 5, 10 i 15 godina kako bi se procenilo kako vreme provedeno uz ekran van škole korelira sa emocionalnim, ponašajnim i socijalnim ishodima.
Glavni nalazi
Opšti zaključak je ohrabrujući: sam iznos vremena provedenog pred ekranom nije dosledno povezan sa većim psihosocijalnim poteškoćama. Međutim, način korišćenja ekrana igra važnu ulogu.
„Nisu pronađene značajne povezanosti između upotrebe ekrana i razvojnih poteškoća sa 5 ili 10 godina, a povezanost sa višim skorom poteškoća u 15. godini uočena je samo kod veoma intenzivnog igranja elektronskih igara,“ navode autori.
Posebne zapažene tačke iz studije:
- Rano visoko korišćenje ekrana povezano je sa većim poteškoćama u 10. godini, ali ta veza nije bila uočljiva u 15. godini.
- Veoma visoko igranje elektronskih igara kod tinejdžera povezano je sa većim skorom poteškoća u 15. godini, dok drugi oblici upotrebe (npr. gledanje videa) nisu pokazali istu povezanost.
- Neočekivano, 15-godišnjaci koji su koristili aplikacije društvenih mreža više od jednog sata dnevno imali su manju verovatnoću da dobiju skor označen kao "iznad-prosečnih poteškoća" u odnosu na one koji su ih koristili manje od sat vremena — nalaz koji autori tumače oprezno.
Kontrole i metodološke napomene
U analizi su uzeti u obzir potencijalni faktori koji mogu uticati na rezultate, uključujući pol, rasu i etničku pripadnost, prihod domaćinstva i rezultate kognitivnih testova. Autori ističu da korelacije ne znače uzročnost — na primer, tinejdžeri sa boljim socijalnim veštinama mogu biti skloniji aktivnijem korišćenju društvenih mreža.
Ograničenja i predlozi za buduća istraživanja
Studija obuhvata period koji počinje 2009. godine — ubrzo nakon pojave pametnih telefona i pre široke popularizacije tableta i novih aplikacija. Današnja dinamika upotrebe uređaja je promenjenija, pa bi noviji podaci mogli pokazati drugačije obrasce.
Autori i nezavisni stručnjaci predlažu da buduća istraživanja prikupljaju detaljnije informacije o tome štasa kim (samostalno ili u socijalnom kontekstu), kao i o aktivnostima koje ekransko vreme potencijalno zamenjuje — na primer, igra napolju i neposredna socijalna interakcija.
Šta iz toga sledi za roditelje i kreatore politika?
Rezultati sugerišu da jednostavno ograničavanje vremena pred ekranom možda nije dovoljno kao univerzalna mera. Umesto toga, korisnije je razmišljati o kvalitetu i kontekstu aktivnosti na ekranu: da li dete koristi ekrane za razgovor i druženje, za učenje ili pretežno za usamljeno igranje koje može biti vrlo intenzivno.
Zaključak
U ovoj kohorti, ukupno vreme provedeno pred ekranom nije bilo dosledno povezano sa lošijim psihosocijalnim ishodima. Ipak, određeni obrasci, kao što su veoma intenzivno igranje igara, mogu predstavljati rizik, dok socijalne aktivnosti na mrežama ponekad koreliraju sa boljim socijalnim ishodima — mada uz jasnu napomenu o nemogućnosti zaključivanja uzročnosti. Fokus na način upotrebe i širi porodični i društveni kontekst ostaje ključan.
Studija: McQuaid et al., JAMA Network Open, 2026. Podaci iz kohorte Growing Up in Scotland (3.786 učesnika).
Pomozite nam da budemo bolji.




























